Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ja toga novca nisam uzeo, nisam ga ni video, tako mi boga! Onda se okrete Ivanu. Ovaj pretrnu i kolena mu klecnuše. — Ivane Miraždžiću! Do juče sam te zvao čičom, ali od juče nisi mi rod!...
Njegov glas odjeknu dubravom. On sledi srž u kostima i Kruški i Marinku. Kolena im klecnuše i oni sedoše. — Ovde ćemo... Evo ovaj hrast. Tu ćemo našeg poturicu podići... Marinka poče ostavljati pamet.
E, pa evo — ja sam ga tebi doneo!... Rekao si: „Neka svi pogore kao miševi!...” Pa, onda — okušaj ti sreću!... Ivanu klecnuše kolena, i on se stropošta na zemlju. — Nemoj, ako boga znaš! — jeknu...
Mogao si bunar na kuću izručiti — ne bi je spasao. Ivan se gušio, grcao, kašljao; naposletku klonu, kolena mu klecnuše... On oseti kako ga svest ostavlja. — Puštajte me! — dreknu i pojuri. Ali ga Zekina snažna ruka opet baci natrag.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
— Hej, sveče tunjavi!... Pominješ Boga uza svaku reč, a tuđe otimaš, — reče mu Spasoje podrugljivo. Čiča Peri klecnuše kolena. Pođe mu nešto teško od srca, pa se razli po celu telu i zaustavi se pod grlom.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Iza njega drži mu momak njegova konja i dve-tri samarice koje im nose komoru. Trgovcima klecnuše kolena, kad hajduk pokaza na Spasu Čemerikića i reče da je pucao.
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
No kad se približih Partenonu i upreh oči u njega, promeni se izraz moga lica, noge mi klecnuše, ja sedoh na jedan od preturenih tesanih kamenova, a suze mi udariše na oči. Dugo sam sedeo onde.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Izvan šume i onako nema neke naročite opasnosti, a u šumi... Tu se poljar odjednom sjeti drekavca, koljena mu klecnuše i on se bržebolje prihvati boce. — Rakijo, prijatelju i u dobru i u zlu, pomagaj, nešto me noge ne drže!