Obradović, Dositej - BASNE
potrebna materijala, brzo mu, štono reč, osa'ne voda; usiljuje li se pak i tako da istom govori, onda klepeće kao klepetuša.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
A zvonilo je, kao klepetuša, iza vrata. Zatim se, daleko, gore, u visini, sa trećeg sprata, ukaza jedna sveća, u mraku, i jedno, žensko, lice, i
Ona klepetuša u Engelbirti – žena onog ćosavog Marka Ziminskog – priča da je njegova Tekla išla u traktir, Engelbirtu, kod kapetana,
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
odmora, otežao opet, nadnosio bi se tad, svom snagom, u stišavanju i sumraku, kroz lupu i žagor logora, udarce kopita, klepetuša stoke, zvuke kovačkih nakovanja, u tihu, bezmernu zriku popaca, na celoj toj širokoj poljani, u bezdano ništavilo i
Radičević, Branko - PESME
“ kao da govori. Mileta se bacio u travu, Na desnicu naslonio glavu; Iz daleka zvoni klepetuša, Divno zvoni, al' on je ne sluša, Od lova mu telo malo trudno, Al' odmora srce nije žudno.
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Pa san toplih noći kad vetar duše i lišće kreće, kad mesec sija a iz obasjane daljine dopire zvon od klepetuša i tiha, monotona pesma pastira u „duduk“; san tamnih večeri, razvalina od zidova, turskih konaka, džamija, opalih
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Dobro mu je kô golom na mećavi. Dobro mu je kô ribi na vatri. Dolikuje mu kao krmači klepetuša. Drži riječ kâ i rešeto vodu. Zna za stid kao kuja za post. Zna plivati kao brus. Ide naprijed kâ i komad u šaci.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
odmora, otežao opet, nadnosio bi se tad, svom snagom, u stišavanju i sumraku, kroz lupu i žagor logora, udarce kopita, klepetuša stoke, zvuke kovačkih nakovanja, u tihu, bezmernu zriku popaca, na celoj toj širokoj poljani, u bezdano ništavilo i
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
od fosfora; za holerika oluja; za flegmatika da se nađe u poslu; za melanholika bolest; za mladoga igra; za starog klepetuša na prasetu; za bogatog zabava; za siromaha iskrpljena kuća.