Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Ali darnuta je klica zla. A ona je bure baruta. U to bure Lazar je bacio varnicu, i barut je buknuo... Sad — ne zaustavi!...
Dučić, Jovan - PESME
Zvezde što padnu, to su priče Da i smrt zna da sjaji. NAPON Zavapi klica: želim nići, Iz mraka, do vrhunca! Iz prslih grudi ja ću dići Najlepšu himnu sunca.
Znam, čuva bezglasna žica Sve zvuke neba i sveta, I crna ponoćna klica Sve boje sunčanog leta... A strašna međa šta znači, Što deli pokret od mira?
Sad opet kucam na tim vratima Sa kojih pođoh; opet vapijem, Klica života nepovratima, Na prvom vrelu da se napijem!
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
BRANKO RADIČEVIĆ Kod ranijih pesnika srpskih bilo je klica romantizma, ali prvi pravi romantičarski pesnik srpski, pisac koji je na poeziju stao primenjivati romantičarske ideje
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Nedelo blaga, biljko tišine, jesi li živa? - Petak se muti, Utorak grakće, klica gnjiline Subotu šarka, Sreda već žuti, kleca Četvrtak - zamor ga hvata. Prvome danku nikojeg brata, nikoje sestre.
Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka
u njivi bacaju istu mrest kao čovek što seje kroz klasje poruka u vis veje u zelenom struku ljudsko se uzvisuje klica samu sebe gazi ko se klijanja drži taj se uskrsuje i traje takvo je izvešće i znanje što se u kamenu crta i vijuga
Pandurović, Sima - PESME
Dan vedar, bistar, i pun plodnih klica, Nebo puno zore, nadanja i vere, Razdragana pesma probuđenih tica, A zraci novog sunca svud trepere.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Taman vetar baci na prozor šaku semenja. Semenja mokrog, bez klica. Aćim ne oseća da mu je brada mokra. ...Zeleno mleko livade još jače zamirisa kad krupna i retka kiša prsnu po travi.
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
“ odgovara mi Lagranž. „Već samo pronalaženje i postavljanje kakvog naučnog problema samo je po sebi naučno delo, klica njegovog kasnijeg rešenja“. „Slušamo napetim interesom što ćete nam o tome reći“, dodaje gospođa Lavoazije.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
prema njima (a i njihovog prema meni) naučio sam kako možemo godinama s nekim živjeti a da se među nama ne razvije klica bilo kakvog osjećanja.
Dva crno zaobručena oka ležala su kao dvije rupe u jastuku. Gledao sam je kao šupalj dud, ulište klica smrti. Eto, i nekadašnja plava djevojčica sa suncem u kosi sada je postala samo jedno drago, ubogo, pregaženo ne-ja!
— Svirajte samo, Egidio! Samo vi svirajte! Osjećao sam da u toj Egidijevoj pažljivosti prema baki ima kao neka klica otpora i neodobravanja prema djedu, i izvjesne solidarnosti s njom u nekakvom uobražavanom, prećutnom ali latentnom
Ima u njoj nešto stabilno, nepogrešivo, kao u vožnji železnicom. No katkad zna da se javi i nešto neugodno, kao klica dosade, u tom komotnom i sigurnom posjedu ljepote, u tom isključenju svakog rizika, svake mogućnosti iznenađenja, svake
Smrt. Vječita misao. Drug iz djetinjstva. Nasušna hrana mojih dana i mojih noći. Pritajena klica svijesti u našim zaboravima. Jedino stalno i vječito prisustvo u nama.
Jeza ništavila pokretač je svega u našem bivstvovanju, klica i nemir svakog kretanja i svakog traženja. Jer svako je čovječje traženje traženje jednog izlaza iz bezizlaznosti, svaki
I vjerovao je da će ta klica „onog nečeg“, uprkos svemu, (uprkos čak i eventualnom dugom namještanju violine ili drugim nedaćama i nedaćicama
Daleko je od mene bila svijesna pomisao da je to konačni odlazak. Ipak, u tom krečnom zorinom zraku bila je klica slutnje. (Ili možda trunčica poze? Bjegunac, izgnanik.) Požurio sam se da pišem Aldi još s puta.
A ako se u nama ipak rodi klica sumnje o nama samima, dovoljna je jedna mala pomisao da nas rehabilitira i da čitavu stvar opet uravnoteži: mi ne znamo
A poslije još nekog vremena, kad je sve to prošlo, upitao sam se jednom: „Zbilja, da to nije ipak bila klica zavisti u tebi?” Nasmijao sam se.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
at hatar — imanje hesap — račun hespap — roba hefta — sedmica, nedelja dana cekin — mletački dukat cimina — klica, pera, prvo lišće u biljke crevlje — cipele crepnja — „okrugao poklopac od pečene zemlje pod kojim se peče hleb”
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
osjećaji, doneseni s polja, kroz tijesne ulice, postupice se stišavaju, dok se ne slegoše i postaše u njenoj duši kao klica u zrnu, iščekujući svjetlost i toplinu da oživi. ...
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
a neodoljive boje i slike u samom srcu tame: Znam, čuva bezglasna žica Sve zvuke neba i sveta, I crna ponoćna klica Sve boje sunčanog leta...
Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI
U deci je sveta klica, Nova moć se u njim’ krije, Bolji svet bi mogô nići, Kad bi znali razviti je. Volim dečju čistu dušu Posmatrati,
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
O, pravdo božja i istino sveta! Daj stablom da narasti takva klica, Da sve to lepše peva srpska vila! Već stari Latini su međutim znali da nije dovoljno ako je pesma samo lepa: non
Nastasijević, Momčilo - PESME
4 Pa proleće nad nama plavetna raširi krila; sa tajne spade skrama, snom buknu u biljku klica, i zaromori gora, i zapeva tica. 5 Mi tiho, ruku pod ruku, rumen dok leta izbija na plod i zrele livade zriču.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
U vrhu jedne od njih, visoko u oblacima, živi dečak bleđi no krompirova klica. U vrhu druge — živi devojčica, lomna i izdužena kao puzavica. Niti dečak vidi devojčicu, niti devojčica zna dečaka.