Dučić, Jovan - PESME
Prvi put nebo tu zasijalo Na ljudsku sreću i na bolove; Hodismo tud gde sve je klijalo, Samo Bog i ja kroz te dolove...
Ćosić, Dobrica - KORENI
A ti me, jadu, štipaš, ujedaš kao malo kuče, samo me naljutiš i ostaviš. Od takvih kao što si ti ne bi ni na đubretu klijalo! Pa me sada biješ i mučiš, Turčine. A u šta će meni da prođe noć! Spavaš i hrčeš, hrčeš....
Tebe što ti noćas Simka postaje mati, doneo je vetar na stablo Katićâ. Palo si među račve i u vlazi klijalo. Iznikao si, porašćeš i kao bršljan obgrlićeš stablo i sisati katićevsku krv. Stablo se suši, a ti bujaš i zeleniš se.