Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA
(O književnoj vrednosti dečjeg pisanja ne može se ozbiljno govoriti; od svih vunderkinda nije ostala ni stranica koja bi se mogla merit
Merila za procenjivanje tu su veoma labava i nepouzdana, pomućena i spuštena. O samoj književnoj veštini nerado se i površno raspravlja; umesto toga, govori se o specifičnim potrebama dečje čitalačke publike, o
Objašnjenja treba tražiti u književnoj tradiciji, navikama, moralnim nazorima, shvatanjima o vaspitanju. Pol Azar (Raul Hazard, 1878—1944) pokušava da povuče
Posečena je jedna plemenita sadnica, a korov je, dakako, nadživeo, i sve do danas buja. Veoma se obradovao jednoj književnoj nagradi koju sam dobio pre četiri-pet godina. Ne zbog nagrade; ne ni zbog književnosti. One godine sam živeo u Parizu.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
nalazi se u njoj; kako meni izgleda razvoj srpske književnosti i kakvi mi se čine pojedini srpski pisci, u njihovoj književnoj osobenosti i kao sastavni delovi jedne književno-istorijske celine, — ovde je izneto, na osnovu razloga, sa uverenjem i
ideje, koje je tada u crkvi i državi odlučno sprovodio car Josif II, nazivaju se u austrijskoj političkoj i književnoj istoriji jozefinizam.
Nenadović je jedan od najpopularnijih starijih pisaca srpskih, i u široj književnoj publici on je stekao gotovo iste simpatije na koje je ranije naišao Dositej Obradović, sa kojim inače ima tolikog
On je vrlo često navođen i prevođen kod Srba. Njegov znameniti članak O književnoj uzajamnosti među narodima i narečjima slovenskim, manifest književnog panslavizma, izišao je prvo na srpskom, u jednom
I u publici i u književnoj kritici srpskoj, sve do pred kraj XIX veka, vladalo je u punoj meri ono što je Laza Kostić 1885.
U stvari, on je više bio pripovedač no pesnik, i ono što je relativno najbolje u njegovoj književnoj delatnosti, i što ga spasava od zaborava, to je njegov gotovo tridesetogodišnji pripovedački rad.
jedne, otužno »pojetske« i bolešljivo sentimentalne, gde se pisac sav izgubio u poetskim sanjarijama i u poabanoj književnoj frazeologiji, i druge gde ima istinskog života i živih ljudi, izrađenih tipova iz srpskog društva, gde se pokazuje i
Sva pažnja je obraćena na dekoracije i na stil. Taj stil, starinski kitnjast, cvetan i poetičan, u široj književnoj publici smatrao se kao glavna odlika Mijatovića kao pripovedača.
Jedan od retkih ljudi koji su tada radili na književnoj kritici, i koji je u svoje doba stekao izvestan autoritet, bio je Kosta Ruvarac. Rođen 1837.
On, koji se sa ubeđenjem borio protiv diletantizma u književnosti, bio je i sam diletant u književnoj kritici i njegov značaj i uticaj ograničen je na kratko doba u kojem je živeo.
ranije obraća pažnja na nauku, naročito na nacionalne nauke, srpsku istoriju, istoriju srpske književnosti, kao što se i književnoj kritici poklanja relativno veća pažnja. Tada je Otadžbina bila ogledalo srpske književnosti.
raznih stranaka i u ime raznih ideja, bore se u svojoj satiričnoj i socijalnoj poeziji, ili u političkom romanu, ili u književnoj kritici.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Na ovaj način bio je formiran čitav kult o najvišoj književnoj vrednosti, kult dovoljno strastan i isključiv da bi s potrebnom naklonošću i mirnim rasuđivanjem cenio vrednosti i drugih
Jaše Prodanovića. „Po svojoj književnoj vrednosti naše narodne pripovetke zaostaju iza narodnih pesama“ — kaže on na samom početku svog eseja o proznoj
Sastavljajući ovu Antologiju držali smo se sledećih načela: 1. Odabirali smo priloge isključivo prema njihovoj književnoj vrednosti. Od materijala smo uzimali u obzir samo onaj prikupljen u srpskoj sredini i zabeležen od Srba skupljača.
“ itd. Mi smo se držali Vukova originala. 2. BAŠ-ČELIK: Rukopis je nađen u književnoj zaostavštini V. Karadžića. Pripovetku mu je bio poslao Maksim Škrljić iz Boke Kotorske; naslov je izgleda dao Buro
Ovu je Vuk objavio u svom drugom izdanju narodnih pripovedaka, 1853. 4. U LAŽI SU KRATKE NOGE: Rukopis nađen u književnoj zaostavštini Vuka Karadžića. Pripovetku je bio dobio od Gruje Mehandžića.
Bajić i objavio u svojoj zbirci srpskih narodnih pripovedaka, 1905. 34. SVETI SAVA I ĐAVO: Rukopis nađen u književnoj zaostavštini Vuka Karadžića i objavljen u posmrtnom izdanju njegovih narodnih pripovedaka, 1870. 35.
52. JARAC ŽIVODERAC: Nađena u književnoj zaostavštini Vuka Karadžića i objavljena u posmrtnom izdanju njegovih narodnih pripovedaka, 1870.
91. KAD SE HARČI NEK SE HARČI: Nađena u književnoj zaostavštini Vuka Karadžića, i objavljena u posmrtnom izdanju njegovih narodnih pripovedaka, 1870. 92.
99. KREPAO KOTAO: Rukopis nađen u književnoj zaostavštini Vuka Karadžića i objavljen u posmrtnom izdanju njegovih narodnih pripovedaka, 1870. 100.
112. KAKO CIGANIN NAUČI KONjA GLADOVATI: Rukopis nađen u književnoj zaostavštini Vuka Karadžića i objavljena u posmrtnom izdanju njegovih narodnih pripovedaka, 1870. 113.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
zbunjenosti, jer, prvo: drugi, oduševljeniji od mene, bi to bolje izvršili, a, osim toga, ja ne verujem da ubeđivanje, u književnoj borbi, u borbi uopšte, išta pomaže.
Socijalizam, na primer, mi ne bismo širili lirskim pesmama! I tako, o toj našoj književnoj „kritici“, koja je često apsurdna, mi ne govorimo.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
a uporedo sa njima i problemi koji iz takvog opštenja proističu, što su, dakle, u naše vreme nekolike tvorne ideje u književnoj teoriji, lingvistici, psihologiji i antropologiji ponikle kao otkriće krajnje „očiglednih stvari“, tj.
Zato Malarme odvaja poeziju od osećanja i naglasak prenosi na stvaranje, pa u odgovoru na anketu Žila Urea o književnoj evoluciji kaže: „Pošto se poezija sastoji u stvaranju, treba uzeti u ljudskoj duši stanja, svetlosti tako apsolutne
I stoga, gledano na čisto kulturnoj, pa ako hoćete i književnoj ravni, mislim da je to što danas nazivamo rečju Kosovo, i zbog čega se okupljamo u ovoj prostoriji Udruženja srpskih
Tako je i Rastko Petrović, prvi na srpskom jeziku, u književnoj rekonstrukciji i deformaciji dao gotovo ceo panteon starih slovenskih božanstava u romanu Burleska gospodina Peruna
ona ovde upravo i zanima kao karakteristika kulture, izražena u samoj njenoj osnovici: u jeziku i na jeziku izgrađenoj književnoj umetnosti.
Logično je, međutim, zaključiti da je u književnoj umetnosti sve loše ako je već ovo troje loše. Ali bi, opet, pogrešno bilo pomisliti da je stvar samo u nelogičnom
Može se peći da je u našoj književnoj kritici razjašnjen odnos između ova dva lika. Pa ipak, kad dugo i strpljivo radite na pripremanju kritičkog izdanja
kad se već otkrivene mogućnosti jednostavno primenjuju. U prvom slučaju je u pitanju pesnik koji u vlastitoj književnoj tradiciji začinje novu stilsku formaciju; u drugom – sledbenik, bez obzira na stvarnu vrednost i snagu koju njegova
shvatanja prirode i uloge poezije u čovekovome svetu, i od uslovnosti koje pripadaju drugome trenutku u osobenoj književnoj evoluciji, može se govoriti o „pogrešnim“ i „pravilnim“ ocenama.
pesnik može da upotrebi u skladu sa osobenim karakteristikama maternjeg jezika i time ostvari vrednosti koje na domaćoj književnoj lestvici mogu da zauzmu visoko mesto. Vremenski prioritet ovde nije presudan.
Otuda famozna matematizacija, koja je – kao i svako preterivanje – više štetila no što je koristila čisto književnoj semiotici. Semiotika ne ubija dušu književnog dela. Jer ta duša – ako ćemo pravo – izvire iz kulture i uvire u nju.
U književnoj se umetnosti dokraja ništa ne može objasniti. Sva su objašnjenja privremena, dok ne dođu bolja ili drugačija. Evo, i ja sa
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Po pažljivo uređenoj književnoj strukturi, sa ponavljanjima, paralelizmima, ogledalskim odražavanjima i podvostručenjima, počev od sintakse pa do
se da je u Stankovićevoj prvoj zamisli da napiše nešto dužu pripovetku pod naslovom Nečista krv bila sadržana teza - u književnoj prozi krajem XIX veka prilično pomodna - o psihofiziološkom izrođavanju, i to na dvama porodičnim stablima, ukrštenim u
je, kratko rečeno, pisac kod koga čitalac pre oseća mučno dolaženje do izraza nego što mu se daje da uživa u hotimičnoj književnoj stilizaciji.
On je valjda jedini junak koji je prešao celu hijerarhijsku lestvicu u Stankovićevoj književnoj varoši, od vrha na početku pripovetke spustio se do dna na njenome kraju: od neprikosnovenog golemaša, pred kojim varoš
Nesumnjivo, u književnoj slici sveta koju kod mladog Crnjanskog nalazimo postoje - kao njen bitan deo - dve pominjane ravni: neposredno vidljiv
što se ova očigledna razlika i u nauci o stihu počinje isticati početkom veka; u stvari, počev od simbolizma i idući ka književnoj avangardi. Tako je barem u ruskoj književnosti.
U književnoj prozi sa tim ide pregledno uređen i u srazmeri sa celinom razvijen opis. Na njemu se, opet, temelji kompozicija celoga p
Ovde se, na pojačan način, dešava ono što se u književnoj umetnosti uvek dešavalo, samo što se ne može svaki put dovoljno jasno pratiti: da se izraženi predmet konstituiše
Individualnim sudbinama uopštava se (univerzalizuje), ali se i produbljuje značenje u kolektivnoj sudbini, koja u književnoj strukturi dobija ulogu jakog fona.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
prvome redu, sređeno prikupi sve one najuzornije tekstove koje je naša književna tradicija još mogla ponuditi Brankovoj književnoj orijentaciji, i prvenstveno kao umetničku nasladu i radost, jer takav primer i podstrek, i da ovakav prikaz
više prisne sljubljenosti sa predbrankovskim vremenom nego što je to do danas bio slučaj, roniti po našoj zanemarenoj književnoj prošlosti pre Branka, ne prateći u tolikoj meri konkretne poetske sudbine u njoj radi njih samih (sveta ih je nekoliko
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
veka posvećeni kultni spisi, službe i kratka žitija, u Krušedolskoj književnoj školi, koja neguje ništa manje artistički stil od svojih velikih uzora ranije epohe.
lirike Vojislava Ilića, koja je 90-ih godina prošlog veka imala veliki broj sledbenika i dominantan uticaj, nego i u književnoj kritici.