Upotreba reči književnom u književnim delima


Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Iako ima mnogo doseljenika, jezik je potpuno ujednačen. Što se više približujemo Izmorniku, on je sve bliži književnom govoru. U moravskom govoru ima vrlo malo arhaičnoga.

U moravskom govoru ima vrlo malo arhaičnoga. U celoj se oblasti upotrebljava upitni način s obrnutim redom reči prema književnom: tuj li je? (u književnom jeziku: je li tu?

U celoj se oblasti upotrebljava upitni način s obrnutim redom reči prema književnom: tuj li je? (u književnom jeziku: je li tu?) i onaj drugi, osobiti, oblik: će mu kažem; će nađem (umesto: kazaću mu; naći ću).

Danojlić, Milovan - NAIVNA PESMA

Dečja književnost nije istovetna sa književnom umetnošću u običnom smislu reči, iako u nju spada; u nju ne idu svi valjani književni tekstovi dostupni ili preporučljivi

površnog opredeljenja; na jednoj strani pronalazaštvo, mašta i čudesnosti, na drugoj — primenjena delatnost koja s književnom umetnošću nema nikakve veze; sve to pomešano, ne samo u okviru jednog vremena, već, kadikad, i u opusima pojedinih

Obrazovnost i poetičnost tu se dodiruju, ali se o književnom stvaralaštvu u pravom smislu reči ne bi moglo govoriti. Pedagozi su, inače, od početka nastojali da ove neuhvatljive

onim stvarima, osećanjima i odnosima koji se bez ostatka mogu imenovati; nedovršeno, bezizgledno i nerazrešivo u dečjem književnom izrazu dosledno se izbegava.

publike, oni su dečju pesmu svodili na uzgrednu vanknjiževnu pojavu bez ikakve veze sa procesima u glavnom, matičnom književnom toku. Mnoštvo lažnih dečjih pesnika opravdavalo je, pa i danas opravdava, ovakav, podozriv stav kritike.

Dajući, svojim radom i stavom, primer jednog lagodnijeg, neobaveznijeg, prirodnijeg odnosa prema književnom poslu, ovaj pesnik, hotimice ili slučajno, povlači crtu između zdravog, inteligentnog odnosa prema poetskom

Ni u jednom posleratnom književnom pokretu nije se s ovom ličnošću ozbiljnije računalo; Radović je išao svojim putem. Pre nego što će početi da

Izbor iz svog dosadašnjeg rada pesnik je nazvao Dokolice, i time se jasno odredio prema ozbiljnoj književnosti, i književnom stvaralaštvu uopšte.

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

uticaja na dali razvitak srpske književnosti, ali ona dobro pokazuju »kako bi se prema starome srpskoslovenskom književnom jeziku (da nije bilo prekida) srpski narodni književni jezik razvijao« (Stojan Novaković).

Taj jezik pustio je duboka korena, i docnije, kada je preovladao narodni jezik, u današnjem srpskom književnom jeziku ostao je veliki broj ruskoslovenskih reči, naročito apstraktnih.

« BOGOSLOVSKI RAD. — Jovan Rajić, uopšte, nije originalan pisac, i ono što je još ponajmanje originalno u njegovom književnom radu, to su njegova bogoslovska dela.

izvesne živosti, ima i iskreno rodoljubivo i hrišćansko osećanje; jezik je vrlo čist, čistiji i narodniji no i u jednom književnom delu srpskom iz toga doba. 1798.

KNjIŽEVNI TALENAT. — U celom svome književnom delu Dositej Obradović ima osnovnu ideju: biti koristan srpskom narodu. On ne piše da stvara lična, originalna dela, u

Vrlo uvažavan i kao pravnik i kao pisac i kao čovek, umro je u Pešti 14. jula 1809. u svom književnom radu Muškatirović ide za stopama svoga učitelja i prijatelja Dositeja Obradovića. Već 1786.

Za sto godina učinjen je osetan napredak na svima poljima, i na političkom, i na kulturnom, i na književnom polju. Srbi u Ugarskoj dobili su versku i građansku ravnopravnost, stekli aktivan i rodoljubiv građanski stalež,

poštovale njihove privilegije i nikako nisu održavani njihovi crkveno-narodni sabori, iako su im činjene izvesne smetnje u književnom razvitku (zabrana drugog izdanja Karadžićevih narodnih pesama, ometanje pokretanja jednog srpskog lista oko 1830,

godine, itd.), ipak su se Srbi kretali napred u svom duhovnom i književnom životu. Broj srpskih osnovnih škola sve je veći.

Vuk Karadžić je oko 1817. predlagao da se priredi jedan sastanak učenih Srba na kome će se rešiti pitanje o književnom jeziku i pravopisu.45 1820. Lukijan Mušicki je nameravao da osnuje »Srbskoje jazikoispitatelnoje sodružestvo«.

Pitanje o književnom jeziku uglavnom se svršava: stari ruskoslovenski jezik napušta se u početku XIX veka, neko vreme vlada takozvani

U književnom radu forma je za njega sporedna, sadržina glavno; književnost mu je samo sredstvo »rada na prosvješčeniju našeg naroda i

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Ja sam onda već bio u Parizu. Kritika na Itaku bila je violentna, naročito u Srpskom književnom glasniku. Što je glavni kritik Glasnika tvrdio da sam ja rušilac narodnih svetinja, to je možda bilo tačno.

Što se mene tiče, ja sam počeo da se gadim naših „kritičara“. KOMENTAR UZ „EPILOG“ Oktobra 1920. štampam Sumatru u Književnom glasniku i objašnjenje svoje poezije. Rešen sam da idem u Pariz i odlazim.

U Srpskom književnom glasniku, oktobra prvog, Popović je onda štampao moju pesmu o Sumatri, i njeno objašnjenje. Međutim, niko nije naslutio,

Rakić, Milan - PESME

OPROŠTAJNA PESMA (Poslednja objavljena pesma, štampana u ''Srpskom književnom glasniku'' 1929) OPROŠTAJNA PESMA Evo me, Gospo, nakon triest leta Sa proređenom, progrušanom kosom, Ko priviđenje sa

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Po takvoj svojoj prirodi i osobenom književnom karakteru pitalice nisu i bez misaone kakvoće i veće etičke vrednosti. Znatan deo frazeološke građe koji je jezgro

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

“ započe on razgovor. „Da, on me dočeka vrlo ljubazno i pričaše mi opširno o svom životu i svom književnom radu“. „Pa da li se vi interesujete za njegove knjige?“ „Nisam naučnik“. „Ali ste trgovac!“ „Pa šta?

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Ali sistematska proučavanja koja uzimaju u obzir samo jednu ili dve funkcije iskrivljavaju sliku o književnom tekstu. Štaviše, takva su se proučavanja proširivala i na mnogo krupnije pojave, sve do pojedinih perioda u književnom

Štaviše, takva su se proučavanja proširivala i na mnogo krupnije pojave, sve do pojedinih perioda u književnom razvoju. Pri tome je možda najkarakterističniji kontekst u kojem se književnost proučava.

naučnim stilom koji se, kao i naučni stil Ljubomira Nedića i Bogdana i Pavla Popovića, formirao u našem modernom književnom jeziku a u beogradskoj kulturnoj sredini.

kratko, poređamo etape kroz koje je njegova poezija prošla, ostaje skriveno kakvo je mesto i značaj ona imala ne samo u književnom razvoju nego i u širem, kulturnom pogledu. Mislimo, razume se, na našu kulturu, kojoj je književnost sastavni deo.

Postoje pesnici koji ostaju u istome književnom stilu i služe se sredstvima i postupcima koji su za taj stil vezani. Takav je, na primer, Milan Rakić.

Ali nije poznato, jer to nije ispitivano, da je upravo on, i tada, najdalje pomakao kazaljku na našem književnom časovniku. Šta se pod tim razume u samoj poeziji, pokušaćemo mimogred da pokažemo pomoću dvatri prosta detalja, koja se

Ovakvo razgrađivanje obično je svojstveno radikalnim književnim pokretima i najčešće završava u književnom eksperimentu. Umesto toga, Petrović zamenjuje običniji glagol (uću) neobičnijim (micati) i daje dve fraze s obrnutim

I u jednom, književnom, i u drugom, naučnom, području naporedo se ide nazad sve do prednjeg praga čovekovog života, sve do najranije uhvatljive

Upotreba sfera nebesa i čudesa neposredno nas vraća čudesnome svetu u usmenome književnom predanju, a tamo je nebo višespratno, može se čak otključavati i zaključavati i sl.

razlozi i sasvim drugi sistem književnih konvencija, ali se nigde, pa ni u poeziji, ništa bukvalno ne ponavlja: u književnom se razvoju, povremeno i neočekivano, mogu da otkriju sličnosti između krajnje udaljenih pesnika i naizgled disparatnih

Za istoričara književnosti termini su dobri ako ne prikrivaju, nego ističu stvarne razlike u književnom razvoju. Ako nas dakle, ne uvode u mrak u kome sve krave postaju crne.

• Blisko vam je shvatanje Jurija Tinjanova o književnom tekstu kao razvojnoj dinamičnoj veličini u kojoj se svi elementi u stalnom kretanju i promeni.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

A to u načelu važi i za sva ostala gramatička odstupanja. Pri tome se, naravno, u tumačenju tekta sa visokom književnom vrednošću kakva je nesumnjivo Nečista krv oba momenta moraju posmatrati u njihovoj funkcionalnoj zavisnosti: s jedne

U proznome književnom tekstu takve su pojave nužno i uzajamno povezane s njegovim umetnički motivisanim sklopom, pa nas stoga odnosi u

A da li je tako ili ne, proverićemo polazeći od vrlo jednostavne razlike: u književnom se tekstu prostorni odnosi mogu prikazivati uopšteno, kao sa nekoga i nevidljivog mesta; ali se oni mogu dati i

154 Bez obzira, dakle, na piščevu prepoznatljivu početnu zamisao, i bez obzira na izvesno njegovo povođenje za ondašnjom književnom modom, u Nečistoj krvi je, svejedno, prevagu odnelo ono što je i inače specifično za ponašanje i sudbinu likova u svim

gledamo s velikog odstojanja, mi danas takođe u celome ondašnjem neredu vidimo i izvestan red - izvesnu pravilnost u književnom razvoju.

Sa opšte književnoistorijske slike sada bi valjalo preći na konkretnije pojedinosti u književnom životu 20-ih godina, kada se kod nas - pod pritiskom prilično jakog avangardnog pokreta - počeo pomerati ceo sistem

I tek se tu, u stvari, može valjano sagledati sa kakvom je sve čisto književnom svrhom saobražena nova i neobična rečenica Miloša Crnjanskog.

Ako, naime, autor pripoveda roman, očekujemo da će to činiti na jezičkom standardu (na „pravilnom” književnom jeziku) svoga vremena.

Ako se u romanu ponašanje čula junakovih, njegovoga tela, redovnije povezuje na pokazani način sa njegovom književnom sudbinom, onda je van svake sumnje da imamo posla sa strukturnim svojstvom koje je od prvorazrednog značaja za

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

56: Demir-kapija. NA SMRT JEDNOG S UMA SIŠAVŠEG (str. 188). Pesma je prvi put štampana u književnom dodatku Južne pčele od 15. marta 1852, br. 11, str. 81ab; ovde se preštampava iz zbirke Davorje, Novi Sad 1854, 18—9.

81ab; ovde se preštampava iz zbirke Davorje, Novi Sad 1854, 18—9. GROBLjE (str. 190). Pesma je prvi put štampana u Književnom dodatku Južne pčele od 15. februara 1852, br. 7, str.

njegovu knjigu Milovan Vidaković, Bgd 1934, 323); v. takođe i šta dr Dragiša Živković piše o Maletiću kao književnom kritičaru (u knjizi Počeci srpske književne kritike, Bgd 1957, 178 idd.).

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

To je učvršćivalo njihovu nadmoć na polju kulture i njihov snažan uticaj u društvu uopšte. Kad je reč o književnom jeziku, osnovnu orijentaciju kod Srba u srednjem veku davala je crkva.

Osmanlijska invazija nije izmenila zatečene odnose u književnom jeziku. Sačuvale su se i naporednost crkvenog i narodnog jezika, i pretežna uloga crkvenog.

Raširilo se i shvatanje o zajedničkom "slavenskom" književnom jeziku, koji bi obezbeđivao veoma prostrano kulturno tržište.

Udeo narodne komponente u slavenosrpskom književnom jeziku stalno je rastao. Godine 1783, Dositej Obradović, centralna figura srpske književnosti 18.

veka, izašao je s novim jezičkim programom. Nadahnut idejama evropske prosvećenosti, on je književnom jeziku prišao utilitaristički.

Sve se to odlično uklapalo u opštu kulturnu orijentaciju Srba u ono vreme. Prirodno je što je u književnom jeziku Srba ostalo mnogo manje crkvenoslovenskog nasleđa nego kod Rusa ili Bugara.

U jednom pogledu Karadžićeva pobeda ostala je nepotpuna. Srbija i Vojvodina, sa čvrsto ukorenjenom književnom tradicijom, nisu se pokazale spremne da ekavski lik svog književnog jezika zamene ijekavskim, dok je u ijekavskim

U jugoslovenskoj državi, stvorenoj 1918. godine, izmenio se odnos Srba i Hrvata prema zajedničkom književnom jeziku. U 19.

na delu je jaka tendencija da se učvrsti kulturno jedinstvo Srba, što znači da se smanji ionako nevelike razlike u književnom jeziku između tamošnjih Srba i onih u Srbiji.

bledo prevedeni romani o Tristanu i Izoldi, o Lanselotu i o Bovi od Antone nisu ostavili nikakvog traga u srpskom književnom životu.

Stefan Lazarević i Konstantin Filozof otkrivaju pogled na humanistička i renesansna kretanja u srpskom književnom životu, sasečena i zatanjena teškom tragedijom gubitka srpske državne samostalnosti i mnogovekovnim robovanjem

" Brankovom književnom pokolenju pripadaju filolog Đura Daničić, romantičarski pripovedač Bogoboj Atanacković, pesnik Jovan Ilić i, kao

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

Odjedared se pojaviše dve Brankove pesme, jedna u omladinskom, jedna u čisto književnom pregledu. Pavle onda priznade kako je uticao na sudbinu. — Pa zar je mogućno da ti u takve stvari veruješ!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

— „kad je Vuk izdavao svoju prvu zbirku pesama, i kad je Kopitar te pesme s najvećom revnošću preporučivao tuđem književnom svetu, opštio je s njima Jakov Grim, i ovaj veliki prijatelj narodnih književnosti zagreja se odmah za našu poeziju.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti