Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Nova srpska književnost javlja se u XVIII veku, bez veze sa ranijim književnostima, i nezavisno se razvija u XIX veku. Ono što naročito karakteriše Tu novu srpsku književnost, to je što je samostalna
pisana »prosto i bez hudožestva«, više ima poučan, gotovo pedagoški karakter, po ugledu na slične radove u stranim književnostima.
Te popularne hrišćanske legende, opevane često u ostalim hrišćanskim književnostima, Rakić je preveo u prostim i razumljivim i tečnim narodnim stihovima, katkad sa izvesnom toplinom, i oba speva imali su
Prevođena je gotovo na sve slovenske jezike, u nekim književnostima po dva puta (na ruski 1887: bugarski 1891; češki [1895] i 1897; slovenački 1907); prevedena je, zatim, na nemački
On je isto tako pisao o raznim prevodima srpskih narodnih pesama u stranim književnostima. Jakov Grim, ubeđen poštovalac starine i tradicija, uveren u tesnu vezu između prošlosti i sadašnjosti, koji se u svom
Obojica su više radili i stekli znatna imena u tuđim književnostima, a samo manjim i neznatnijim delom radili su na književnosti svoga maternjega jezika.
U pojedinim književnostima ima trenutaka kada zavlada carstvo reči, i kada se književnost odvoji od prirodnosti i zdravog razuma.
razvitka, i da umetnička poezija treba da traži oslonca ne u narodnom guslaru i pevaču u kolu no u razvijenim stranim književnostima.
bavili srpskom književnošću, kao što su bili Svetislav Vulović i Ljubomir Nedić, bilo ih je koji su se bavili i stranim književnostima, koji su u književno pisanim raspravama predstavljali srpskoj publici velike strane pisce.
[Bavio se i istorijom srpske narodne poezije u stranim književnostima (Das serbische Volkslied in der deutschen Literatur, Leipzig, 1905.
« Znalac jezika, on je upoznat sa svima glavnim evropskim književnostima. Zatim, njegovo estetičko obrazovanje nije bilo samo ograničeno na književnost no i na sve grane umetnosti, na muziku,
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Nikada ga nije bilo i uvek se govorilo o dvema zasebnim književnostima – srpskoj i hrvatskoj. Kao što se uvek govorilo i o dvema zasebnim kulturama.
istorodne u starosrpskoj, starobugarskoj i staroruskoj književnosti, odnosno u svim južnoslovenskim i istočnoslovenskim književnostima koje su nasledile i na slovenskom tlu razvile vizantijski model kulture.
Ova zajednička podloga, formirana još u srednjem veku, omogućuje lakše razumevanje i uzajamno tumačenje među slovenskim književnostima. A sama proučavanja starih književnosti svakako se mogu uzeti kao komplementarna.
Ali isto onako kao što u različitim književnostima i u različitim stilskoevolutivnim epohama jedne iste književnosti ne postoji jednak skup formalnih obeležja koja
da i to spomenemo, sasvim prikladno može objasniti zašto je izvesna stilska formacija, mada je u drugim nacionalnim književnostima tada već postala istorijskom, u našoj književnosti mogla da bude od posebnoga značaja kad se prvi put javila.
Zato isti, preuzeti skup književnih konvencija nema istu upotrebu i značenje u različitim književnostima, niti se individualna pesništva na različitim jezicima koja su ga prihvatila mogu da tumače i vrednuju kao da su pred
se književnost, u prozi kao i u poeziji, tek u HH veku počela paralelno ili sustopice razvijati s vodećim evropskim književnostima.
Kao i u nekim drugim evropskim književnostima, kod nas je takođe simbolističko nasleđe s početka veka kasnije obnavljano. Obnavljao ga je najdoslednije Ivan V.
A ispod vidljive pojave skrivaju se razgranate i duboke promene koje je u srpskoj kao i u vodećim evropskim književnostima dovela avangarda. Crnjanski je među tada mladim avangardnim piscima kod nas zauzeo istaknuto mesto možda i prvo.
Kad se Jugoslavija raspala, više se nije moglo u starom značenju govoriti o jugoslovenskim književnostima. Postoje, razume se, južnoslovenske književnosti, kao i južnoslovenski jezici.
Srpska književnost u HH veku razvijala se u bližem kontaktu s bivšim jugoslovenskim književnostima. Osim toga, nikada se neće moći da povuče nesporna granica između srpske i hrvatske književnosti zbog istoga prirodnog
prirodno bilo da se Katedra za jugoslovenske književnosti preimenuje u Katedru za srpsku književnost sa južnoslovenskim književnostima. Sama studijska grupa za srpsku književnost uključuje i pregled južnoslovenskih književnosti.
Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti
Čuvena mistifikacija srpskih narodnih pesama P. Merimea - Gusle (1827) ima dalekosežnog uticaja u evropskim književnostima. Na Sorboni Klod Forijel (1831/32), a na Kolež-de-Fransu Adam Mickjevič (1841) drže specijalni kurs o srpskoj narodnoj
srpska književnost dobija sva osnovna obeležja moderne nacionalne književnosti. Obično se uzima da u vodećim evropskim književnostima moderan roman i pripovetka nastaju posle dezintegracije realizma, kada se s naturalizma prelazi na impresionizam.
u srpskoj književnosti dobile su podsticaja od sličnih promena koje su se nešto ranije desile u nekim evropskim književnostima. Među književni kontakti i uticaji sve se jače osećaju. Ali očigledno postoji i izvestan paralelizam u razvoju.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
odnos bogatstvom svojih oblika pruža ispitivačima mnoge mogućnosti za razna nova otkrića — više nego sličan odnos u književnostima starog Istoka i čak stare Grčke i mnogo više nego u novim evropskim književnostima.
otkrića — više nego sličan odnos u književnostima starog Istoka i čak stare Grčke i mnogo više nego u novim evropskim književnostima.
Iako se u starim književnostima, a naročito u grčkoj, može pratiti proces nastajanja i zatim obnavljanja pisane književnosti iz usmene (ne samo lirske s
iz usmene (ne samo lirske s njenim različnim oblicima nego i epske i dramske poezije), iako čak i u novim evropskim književnostima (italijanskoj i drugima) razni usmeni oblici postaju pisali (kao stramboto, madrigal, stanca, vilanel), iako i najveći
veka, kad je već bio skupljen ogroman folklorni materijal koji je pokazivao velike sličnosti i istovetnosti ne samo u književnostima srodnih i susednih naroda nego i u književnostima naroda „jako udaljenih n istorijski i geografski“, teorija
materijal koji je pokazivao velike sličnosti i istovetnosti ne samo u književnostima srodnih i susednih naroda nego i u književnostima naroda „jako udaljenih n istorijski i geografski“, teorija pozajmljivanja nije više mogla da se održi.
O INTERNACIONALNIM MOTIVIMA Nekim našim junačkim pesmama nađene su paralele u drugim književnostima: Ženidbi Dušanovoj u šestom, sedmom i osmom pevanju Nibelunške pesme, gde se govori o Gunterovoj ženidbi Brunhildom (v.