Upotreba reči kolebaju u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Duhovi su nesigurni, pisci se kolebaju i imaju osobine i racionalizma i romantizma, menjaju oba pravca, obeležavaju jedno prelazno doba.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

A zvona zvone! Ne zvone, nego nekako tiho, izdaleka, kao svom snagom i na sve strane bruje, kolebaju se. Kandilo puckara. Mirišu opajani ćilimi u sobi i slama iz asurâ. Sa ulice se razabiru već glasovi.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

— Po deset razornom! — viče narednik stisnutih pesnica... jer se oni kolebaju... ne, ne, novi pridolaze... Brže, gađajte, ubijte ih, to nisu ljudi... Eno ga gde pade, onaj se u kovitlac okreće.

Ne mogu dalje... Oni u kukuruzu se kolebaju. Neki se pobauljke vraćaju. Još jedan orkan onako, brzo, brzo, baterija zaurla, nad vrzinom bleskaju dimovi kao mehuri,

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Postoji, očito, nešto u pomerenim (ne i razorenim) gramatičkim konstrukcijama što ih približava tropima. One se kolebaju između dva moguća smisla. Ta pojava u modernom pesništvu malo je ispitivana, ako je uopšte ispitivana.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A sa vojskom ide i sedi Kralj. Neki se kolebaju, pođu, drugi ih sretnu i onda se vrate. Iznureni telom, izmučeni duševnim kolebanjima, lišeni tako volje, idu mrzovoljno,

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti