Dučić, Jovan - PESME
Ali je crno doba za nas Otkad je ovo koljeno: Sve je na pazar pošlo danas, Sve slavljeno i voljeno. Za tvoju Slavu, svetli Care, Neka svak pehar popije — Jer su
Matavulj, Simo - USKOK
Za njom Joke: — Jao, bane, moj đevere! Knez se podnimi na jednu ruku, a drugi dlan položi na Jankovo koljeno. I stara katunska orlušina, kojoj bjehu oba krila slomljena, sakri suze.
Na, viđi što će ti đed dati, ako mu lijepo sjedneš na koljeno i ako ga celiš! Dragić se obazrije i, vidjevši lijepu oblu jabučicu, htjede prijeći ka djedu, ali se namah sjeti da
— Na, ovi čas daću je njekom, ako grdov ne dođe! Ta prijetnja slomi uporstvo Dragićevo, te poljubi djeda i sjede mu na koljeno.
— Ne znam, imaćeš... biće ti oko sedandeset? Sakati Kezun previ se i stade udarati zdravom rukom o koljeno. Stevo reče: — A sedamdeset je meni i knezu i ovijema, a on je drugovao s našim ocevima!
A-nu, ljubavi ti, Stijepo, udri u smijeh. Ćoro, kao ono prije, previ se, stade udarati dlanom o koljeno i vrtjeti glavom, da odoli silnome smijehu, što izazva opću veselost.
— Dovijeka. — Tako, ako brat bude imao muške djece, najstarijega će sve dopasti? — Tako, sve s koljena na koljeno. — Bože, svašta li ima u svijetu! — reče Stane. — U nas djeca muška sve dijele. — Tako je i pravo.
U domu brastva Iličkovića medištvo prelazi s koljena na koljeno. Priča se da je njeki Iličković u davno doba služio u čuvenoj kući Medikovića, u Paštrovićima.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Brankoviću, pogano koljeno, tako li se služi otačastvu, tako li se cijeni poštenje? O Miloše, ko ti ne zavidi? Ti si žertva blagorodnog čuvstva,
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ „Zdrav mi bio uskok Janko!“ reče serdar, pa nategnu junački. Pošto ispi čašu, nasloni desnu mišku na koljeno, lijevim dlanom otra nekoliko puta brke, pa i lijevu mišicu prevjesi preko koljena i osta tako ne mičući se, malo
Njegova; ime Mu, kojijem se još za života njegova, kunijahu Crnogorci, amanet je najviši koji se predaje s koljena na koljeno u ovome amanetu srpskom, u Gori Crnoj.
„A sokolovi od krvava Čeva na Krajini! Vojvoda Mićo, turska krvopijo! Stevane Perka Šaletina, gospodsko koljeno! Ulazite ljudi; željkuje vas Vladika sveti!“ nastavi đakon.
Djevojke ako se ne bi poudale za vlastelu, ali bez miraza, manastir ih je čekao. Tako je to bivalo s koljena na koljeno u Janovome domu i taj red zateče i njega kad ga Bog posla na svijet.
Smiješne im bjehu navike neke što se u kući predadoše s koljena na koljeno, kroz dugi niz vjekova, i koje dolikovaše, možda, vremenu u koje se zametnuše, ali nikako novijim vremenima; smiješan
Zatijem se hitro povrnu, čučnu pred njim, kao pred ispovjednikom, nasloni lakat na koljeno, a rukom zakloni usta, pa započe: „Do’dila je k meni Stamena Mirkova, taman danas oko podne, kad ti ono pođe u selo.
A da, Cuca gospodsko koljeno...“ Petar ga prekide: „Oprosti, ne zaboravi na kojoj si! Mene je prvog zadio; mene je najprvoga red da mu povrnem!...
„Ha blago Milunu!“ reče serdar. „Hoćeš li ti ovako naučiti?“ Dijete mu sjede na koljeno i zagrli, kao da ga zabavi, da ne smeta Jankovu radnju. Suton se počeo bješe hvatati.
“ Ljudi se digoše i posjedaše uz duvar. Janko poče čitati. Mali Milun stade uz njegovo koljeno svijetleći mu i piljeći i on očima u pismo. Ženske se zbiše u ćošak, prema ljudima.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Puče puška u sred Senja grada, Ubi cara u sred Carigrada! U zlo ga je mjesto pogodilo: Pod koljeno u srce junačko; Na nozdrve bubreg izgonilo; Tuj pogibe, a zdrav kući dođe; Starog babu u greben’ma nađe; Staru
na sred Sarajeva, Iz Beča ga momče ugledalo, Na Biograd pušku naslonio, Asan-agu dobro pogodio, Među oči pod ljevo koljeno, Mrtav pade aga Asan-aga, Mrtav pade, a živ doma dođe. Žalilo ga do dvoje čeljadi: Mlada majka i mrtva ljubovca.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Car dopusti, i starac uljezavši pokloni mu se i poljubi mu ruku i metne mu kartu na koljeno. Car uzme i pročativši je reče mu: „Dobro, starče moj, sjedi, ja sam danas car, ali da sam i prosjak, ja ću riječ moju
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Sjednuvši nazva Isusa, pa snimi kapu, pa tresnu njom o koljeno, te strcnuše kapljice na sve strane... — O, bože... bože! — progovori jedva jedvice mati.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Zatim, nekim linimentom iz tube (nagao otkos tropskog miomirisa zasitio je toplu polutamu) dugo je trljao koljeno (faza mađioničar: mast od šišmiša, s dlakom krastače, korijenom trave-obeznanke, i tri lista trave od nepomisli, sedam
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Teta lija ostala kao cura u carskome dvoru. E ne zna car šta da radi s njom! Miluje ju, gladi, meće na koljeno, posadi na krilo, ljubi, grli, dok odjednom među zlaćanom joj kosom zapazi jednu običnu prostu lisičju dlaku.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
David: E, to ti posigurno ne umijem kazati, jer se ne mere svakom reći: Care Lazo, čestito koljeno! Jok, gospodine, to se svakom ne govori!... A čija je ovo štrampa?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
I tada, kao i ranije, njega je pratila ubitačna kletva: Proklet bio i ko ga rodio! Prokleto mu pleme i koljeno! I u XIX veku kao i u ranijim vekovima, i u ustaničkim logorima kao i u hajdučkim i uskočkim družinama, kroz bolne
tebe oženiti svinjaricom ni govedaricom, za te tražim gospođu đevojku, i za mene dobra prijatelja, koji će mi sjesti uz koljeno, sa kojim ću ladno piti vino. No ču li me, vjeran slugo Lazo!
je dade pošti knjigonoši, i dade mu dvanaest dukata; pa je pošti Miloš govorio: „Nosi knjigu bijelu Prilipu, na koljeno Kraljeviću Marku“.
orgija sunce, mezil stiže i bijela knjiga baš od Banjske, od malena grada, od njegove ostarjele majke, — banu knjiga na koljeno pade.
13 KLETVA KNEŽEVA (ODLOMAK) Car Murate u Kosovo pade; kako pade, sitnu knjigu piše, te je šale ka Kruševcu gradu, na koljeno srpskom knez-Lazaru: „Oj Lazare, od Srbije glavo, nit je bilo, niti može biti: jedna zemlja, a dva gospodara; jedna
Nevjera ti sjedi uz koljeno, ispod skuta pije ladno vino: a prokleti Vuče Brankoviću! Sjutra jeste lijep Vidov danak, viđećemo u polju Kosovu ko je
A što pitaš za prokletog Vuka, proklet bio i ko ga rodio! Prokleto mu pleme i koljeno! On izdade cara na Kosovu i odvede dvanaest hiljada, gospo moja, ljutog oklopnika“.
Tad potuži Kraljeviću Marko uz koljeno caru poočimu: ,,Gospodine, care poočime, b'jeli su mi dvori poharani, vjerna mi je ljuba zarobljena, stara majka s konjma
Kad je care r'ječi razumio, brže piše sićana fermana, te ga šalje bijelu Prilipou, na koljeno Kraljeviću Marku: „Bogom sinko, Kraljeviću Marko, hodi mene bijelu Stambolu, pogubi mi crnog Arapina, da mi Arap ne vodi
Koliko se junak razdertio, viđe ljuba, pa se dosjetila, podvi skute i podvi rukave, cjeliva mu ruku i koljeno: „Gospodaru, ja se molim tebe, što s’ u obraz sjetno, neveselo? Al’ nijesi snahu isprosio? Al’ ti nije po ćudi đevojka?
Knjiga Ivu na koljeno pade, al’ mu knjiga dosta grdno kaže: „Prijatelju, Crnojević-Ivo, kad zabraniš u polju livadu, jal’ je kosi, ja drugome
Kad začuše kićeni svatovi, te svatovi jednu riječ kažu: „Fala tebe, vojvodo Milošu! Fala tebe, gospodsko koljeno, kad si taki viđen među braćom, kad si viđen i kad si pogodan“.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
— Ti se sad vraćaj kući, a ja ostadoh da ovde spavam — reče Stric pipajući ubijeno koljeno. — Kazaću kod kuće da sam noćio u mlinu.