Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Prema mišljenju Božiča, bio je došao kraj njima, oficirima, koji su ruku cara Lazara u Srem preneli. Sad je carstvo komersanata serbskih i u Vijeni. On se ne meša među njih.
se pojavio, sa lakejem, mlad čovek, u crnom odelu, kakvo je bilo uobičajeno tada, u nižem staležu, činovništva i komersanata, u Beču.
Pa i ta carstvujušča Vijena, za kojom su uzdisale gospože serbskih komersanata, za koju mišljahu da je ostrvo blaženih, sa mramornim palatama, vrtovima i ulicama, po kojima trče krasivi belci,
A naučih, veli, u Vijeni, da toga nema. Nego ima majora, lancmana, komersanata, šišobrka, kockara, kurvara, pa i ždera, svinja, ulizica, a pored bezumnih junaka, i mnogo turonja, gorostasnih kukavica.
nju počeo da sanja, prvi put, u zatvoru, u Temišvaru, kad ga je bio okovao Garsuli, i kad ga je samo deputacija serbskih komersanata kod Engelshofena – deputacija senatora Malenice – spasla da ga Garsuli ne obesi.
Jaroslau je, u to doba, na reci Sanu, zimi, predveče, tonuo u mrak i blato, ali je imao nekoliko bogatih komersanata, krijumčara, u čijim je kućama, kad zaveje sneg, bilo veselo.
Na teritoriji ispod Serbije, blizu Serbije, ostao je najveći broj serbskih varoši i sela, paora, graničara, oficira, i komersanata, i zanatlija.
Nije to shvatljivo, nije, ljudskom umu. Dani su prolazili. Bibikov je neke naselio i po varošima, pa je i zanatlija, i komersanata, bilo, a prota Bulič se brinuo da i popove dobiju. On je službe Božije samo nadziravao!