Upotreba reči komšike u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

O, viđala sam ja njega! Pa i njen otac zna za to, i opet mu ne brani, baš i kad joj u kuću dođe... Sve, dakle, komšike tvrdiše jedno: da je staroga Sremca kuća nečista, iako je u selu najčistija bila.

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

Prvi put kad me vide, slatko me po gleda. Posle, zamrsi kose moje guste, raskopča jelek, razgrnu grudi i ljubljaše me. Komšike, crne duše, rekoše ti da sam neverna, i ti me, naruženu, ostavi. Srce mi puca, ali još te volim.

U tom bi počele i komšike da joj dolaze. One su samo tada, kada nije sama, već kad joj mati dođe, dolazile k njoj. Inače ne.

I zanesena, u tom odilaženju, plaču, čak je nije žalostilo što su je gotovo svi bili ostavili — naročito njeni, pa komšike joj, rodbina pokojnikova, prijatelji mu, što se oni, čim je on umro, svi povukli.

Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Večito je bila sama, i kao odbačena od nečega. Dolazile bi joj komšike, od njih neke, isto tako kao i ona, doseljenice iz Turske. I ona bi išla k njima, ali samo to i više ništa.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti