Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Malinovskog, M. Mid i R. Benedikt pa sve do Arijesa, I. S. Kona i J. Bronfenbrenera). U prvom, najopsežnijem delu monografije sistematski i detaljno se razmatra razgranat sistem
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
LjUBA: Prepravi belu kafu za majku, zašto kaže da je gladna. — Pravo ima kona, što drži sluškinju. Bar može koju modu od nje naučiti, a ćirice tako su bezobrazni, da ne možeš s njima ni progovoriti.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Zađosmo u jednu šumu i tu ostadoh ja kao relej. Oni zamakoše, izgubi se topot kona i u gluvoj noći stajao sam ja sam, kao kip na konju, u pustoj šumi. I konj se pritajio, opustio glavu, sigurno spava...
Ova neobična tišina počinje da me muči, te prikupim dizgine i pokrenuh kona. Ali kopite praskavo odjekuju u praznoj noći, te mi se pričinjava kao da se šuma pritajila, a onaj nevidljivi svet me
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
pennata) kona - komšinica kondijer - kondir, sud u kome se drži i toči iz njega piće koruna - kruna (ovde: Sunce) kujundžija -
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
A upućena u pukove i kazne radi, na ratišta. Ta sudbina nije mimoišla tada ni pisara koji je radio sa mnom, noću, Kona, jednog slabušavog Peštanca. Ni mene.
Olujić, Grozdana - NEBESKA REKA I DRUGE BAJKE
Mislila i premišljala carica majka, car otac, lekari i mađioničari. Smislili da mu poklone krilatog kona. Možda će ga konj obradovati? Kad, gle vraga! Princ ni da pogleda konja.
Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL
Dobrača posmatra nebo u kojem počinje da treperi pramenje rasvetljenih praznina i nada se da će tu, kod česme, zateći Kona. Zašto baš njega?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Pa... — mahnu samo glavom, kao da je hteo reći: vidiš i zašto me pitaš. Onda se obratim Gruji, da ga popne na kona. — Hajde, pobratime! — reče Gruja. — Eh, kad bih mogao... Priđe još jedan vojnik, i sa velikim naporom ga podigosmo.
Predadoh dizgin Gruji, a ja produžih pešice. Na jednom zastanku privede mi Gruja kona. 3apitah ga, gde je pešak. — Vodili smo ga jedan čas, ali on malaksa, i htede da padne.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Otvori mu sanduk od tal’jera, onda joj je Rade besjedio: „O Hajkuna, srce moje drago, što će meni take pločetine? Kona nemam — da s njima potkivam“.