Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ 211. Tri se snega pod planinom bele, Jedan lanjski a drugi polanjski, Pod njim Kata sama bosa šeta, Za njom majka kondurice nosi: “Dete, Kato, zebu li ti noge?“ “Stara majko, ne zebu mi noge, No mi zebe srce za junakom!“ 212.
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Prostre ćilimče, koje bi doneo za njim Pote šegrt zajedno sa šišencetom mastike, zbaci plitke kondurice s nogu, sedne i uzme tamburu, pa zapeva onu svoju najmiliju pesmu: Zelen zekir, drago moje!
— reče, jučerke na noć, kude neke belosvetske frajlice, reče, poju si pesnu za tvojega Mitanču, poju si: Koj ti kupi kondurice? — Kupi mi ga ludo-mlado, ludo-mlado neženeto, na Petraća — ete, reče — mlàt Mitanča!...
zamalo pesma, a igra traje i razvija se još lepše i još bujnije; čuješ kako zveckaju đerdani i dukati, i trupkaju kondurice i papučice i šušte svilene šalvare, a miris od đulijaka se prosuo po sokaku, pa, kao magla zemlju, pritisnu mirne
Mane stoji, ne igra, gleda igrače. Gleda u Zonu, vidi Zonine svilene šalvare i lagirane kondurice; čuje šuštanje svilenih šalvara i oseća miris, dah njen oseća, pomešan s đulijakom iz Kazanlika, — i ne mogade da se
kaif — zadovoljstvo keleš — ćelavko kelčo — ništak keten — ćeten klne — kune k’na — kana, cvet kolesnica — kola kondurice — cipele kondurdžija — obućar kodža — mnogo kumrija — gugutka kup — gomila kurdisati — namestiti kuskun —