Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Kad se Bakonja sagnu pod sud, ode mu pogled put konjuške, te vidje da su vrata otvorena. Opet ostavi sud, i zaboravi na strica, pa poteče onamo. U taj mah udari kiša.
ručka Bakonja se oprosti sa fratrima, otide sa đacima u skulu te su se ponovo narazgovarali, pa ga svi ispratiše do konjuške.
Pred krčmom bješe golemi orah i njekoliko jasenova. Pod orahom odmaralo se njekoliko putnika. U sjeni od konjuške ležaše stoka.
Tri dana mladi fra-Brne bijaše kao gost u parohijskom domu. Njegov lijepi zelenko grizao je u nuglu konjuške a njegov sejiz (jedno momče Krkotića) libio se uz staroga slugu Pinjatina.