Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
) Nadalje, ja oduvijek zazirem, panički zazirem od toga da mi ne dobace: „To je kontradikcija, čista kontradikcija! Ti si nedosljedan, ti si u protuslovlju sa samim sobom!
) Nadalje, ja oduvijek zazirem, panički zazirem od toga da mi ne dobace: „To je kontradikcija, čista kontradikcija! Ti si nedosljedan, ti si u protuslovlju sa samim sobom!
Ali pomislim da je uputnije ne zapletati opet diskusiju. — Ti si, Ivane, pun kontradikcija! Jedno klupko intimnih kontradikcija !...
Ali pomislim da je uputnije ne zapletati opet diskusiju. — Ti si, Ivane, pun kontradikcija! Jedno klupko intimnih kontradikcija !... Ne shvaćam kako s tim klupkom u grudima možeš živjeti, kako s njim možeš stupati kroz život!
— Pa to se i zove čovjek, moj oče: skup intimnih kontradikcija zašivenih u jednu ljudsku kožu! I čim su kontradikcije brojnije i veće, time je potpuniji i cjelokupniji čovjek.
Da sam pisac, nikad ne bih strahovao da ne upadnem u kontradikciju i nedosljednost: tek kontradikcija je ono što liku podaje krepčinu i reljef.
) Tužno ovako — tužno onako! I sâm sam (eto opet jedne od mojih unutrašnjih kontradikcija!), i pored moje u suštini diskretne i usukane prirode, i pored moje odvratnosti prema svemu zvučnom i vanjski efektnom,
Možda je doista tako. Umjetnost počinje gdje prestaje sujeta. A gdje prestaje sujeta, počinje šutnja. Kontradikcija. Circulus vitiosus.
To ne. O, naprotiv, već podosta ostarjeli i oronuli šesnaestogodišnjak! Ukoliko to zvuči kao kontradikcija, spreman sam na nagodbu: dobro! ako ne šesnaestogodišnjak, onda, recimo, neodređenih godina, ili naprosto „bez godina”.