Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Niko za njom da bi reči... Njoj se svi tuga na srce. Ona ledena stena što joj na srcu beše kao da poče kopniti... Udariše joj suze i poliše one lepe, jedre obraze... — Kud ću sad? — proleti joj misao kroz glavu. 10.