Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Po svemu se to osjeća. Dan posjeta bolesnicima, dan donošenja ponuda. Čujem promicanje tapkavih ženskih koračića po hodniku, kucanje na susjednim vratima; zatim slijedi ono posjetilačko naročito diskretno-obazrivo otvaranje i
— O, bolje, bolje!... Kudikamo bolje!... Iza njegovih leđa, župnik podmigne jednom gostu. Onda istupi pola koračića bliže slici, umilno-zainteresirao iskrivljena vrata i malko uoštri pogled kroz zlatne brile.
Tek što ne kažu: bit će sretan kao da je slijepac od rođenja. Često čujem tapkanje njegovih malih koračića po hodniku. Tapka za mojom bolničarkom kao kozle koje je izgubilo mater. Čujem ga, a ne vidim ga.