Upotreba reči korio u književnim delima


Milićević, Vuk - Bespuće

I kad je ona odlazila, on se ponovo korio i ostavljao stvar za sutrašnji dan. Pa poslije ostavi i te misli na stranu, ne misleći kadgod ni na šta i bojeći se da

Kad je ulazio u kuću učinilo mu se da čuje kako su se za njim polagano otškrinula jedna vrata. A zatim se korio što misli o takvim glupostima i bio nezadovoljan sa samim sobom.

da zaboravi na to, ali kadgod je obraćao oči prema njoj, vidio ju je gdje ide pored oca ozbiljna i bez riječi, i on se korio da nije trebalo da je žalosti.

Radičević, Branko - PESME

“ Tako Mila, — zaman je zborio, Uzaman je njen Stojan korio, Ona opet: „Nikad, oh nikada Više mi te ne ima nazada.“ Od po noći tako procvilela, Od po noći oka nije svela.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

— Rđak jedan — korio ga je djed izbolovanim glasom — šta on zna šta je svoja muka. Predomišljao se dragi bog bi l načinio goveče il čeljade,

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

U to je vrijeme i ćaća jednom dohodio i čudio se što mu „dite“ ponovo kopni i korio ga i „nagovištavâ nike stvari o kojima bi se dalo govoriti“, ali i to slabo pomože.

Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN

Mladen, crveneći na tu njenu slabost, poniženje, uvek bi je ne korio već čak grdio: — Zašta, mori, mati? Zašto da si takva?

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti