Dučić, Jovan - PESME
Ti ljubičicu pojiš u šumi skrovitu. I kaplju rose rađaš u žednoj latici. I sav je svod nebeski u tvome koritu, I sva zvezdana kola na tvojoj matici.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
đipa, mal’ me nije udarila, pa kaže: »Ne dam ja, dok sam ja živa, — kaže, — moje dete u švapsku kuću; u jednom istom koritu, — kaže, — i mesidu ’leb i peredu veš, i kupadu decu, poganija jedna!« E, eto joj sad... — Al’ molim...
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Buknule su bile na zemlji toj, crnoj, masnoj, plodnoj, ne samo vrbe duž reke, koja je sad bila, i u svome koritu, golema i silna, nego i jablanovi, bagremovi, i voćke, oko varoši i u varoši.
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Selo, u koje bi mogao sići, nazirao je uskoro, u dolini, samo kao zbrku kamena u nekom isušenom koritu potoka. Sa gustom šumom što se spuštala na njega, predvođena pojedinim, razbarušenim drvećem, koje je bacalo velike
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— Kod pojate? — izbeči se djed. — Otkud kod pojate? Kako se tamo može slikati? — Eno ga, bogami, sjedi na koritu i nešto moluje — potvrdi sad i lopov Sava. — Sigurno pravi nekakva sveca. Djed se zgranu i zastade nasred avlije.
— Brate Savo, ako su ova dječica beslovesna, valjda ti nijesi. Kako će sveca slikati kraj pojate, na koritu, ej? — Idi pa vidi ako meni ne vjeruješ — mamurno prožvaka starčić.
Mlad milicionar, skoro dječak, referiše obasjana lica: — Eno ga, sad ga kupa u koritu za veš. I priča li, priča. — A šta priča? — pita komandir.
Simović, Ljubomir - HASANAGINICA
Šta je sad našla da izvodi? Nemam nameru da vepra čekam u koritu! Nije mene moj pokojni otac nekom vepru za večeru spremo! Diži se odatle, pa d idemo!
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Maćeha poviče: — Iš, orao te odnio! Carev sin čuvši to, potrči brže bolje ka koritu te ga digne, kad tamo a to pod njim ona ista đevojka što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama u kojijem je treći
Simović, Ljubomir - PUTUJUĆE POZORIŠTE ŠOPALOVIĆ
Duž celog sprata velika veranda. Dole desno je prizemna kuća Blagoja Babića, pred kojom Gina, u koritu postavljenom na dve hoklice, pere veš. U dvorištu se nalazi pumpa za vodu.
SIMKA: Ceo život provedu kao na lađi: danas ovde, sutra onde! GINA: Meni su sve lađe potonule u ovom koritu! (Iz kuće izlazi Sofija i ide prema reci) JELISAVETA (s verande): Sofija! Gde ćeš sad opet?
JELISAVETA: Ne pamtim kad sam čula onakve izraze! SIMKA: Utopila je život u onom koritu! JELISAVETA: A muž zbog nje utopio život u flaši!...
Razumeš? SOFIJA: Po tome, kako ti govoriš, čovek bi i u onom koritu mogao da otplovi i da otkrije Ameriku! JELISAVETA (s verande): Sofija! SOFIJA: Šta je, šta gori?
Da li ovde postoji inspicijent? (Izlazi prema reci) GINA: Ovoga bi sevap bilo okaditi! (Prilazi koritu i nastavlja da pere veš) BLAGOJE: Biće da se to negde gladno napilo! SIMKA: Šta da pije, kad nema šta ni da jede?
I nemo da Drobac s vama zakiti vješala... Stefane! (Izađe sa scene. Gina, ne bez izvesne nelagodnosti, priđe koritu, i počne mehanički da pere. Blagoje je zbunjen i postiđen.) SOFIJA (Vasiliju): Je li to taj naš narod, o kome pričaš?
Htela je i Gina da pođe sa mnom, da se zahvali, ali mora da pere veliki veš! JELISAVETA: Nju će i sahraniti u onom koritu! SIMKA: Pravi razlog je što hoće da sakrije stid! JELISAVETA: Gina i stid! VASILIJE: Zbog čega stid?
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Mati me je povijala u jednom koritu u kom je hleb mesila. Ako je čitalac čitao Frojda i Junga, imaće, kad moje knjige čita, mnogo, svakojakih asocijacija.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
pa donesi mojoj kući«. Ja odmah po jutrenju, i ne sačekavši da se očitaju časovi, trčim na pijacu I prelazim od korita koritu, mereći vičnim okom koji bi od ovih belotrbaca bio ponajpodesniji za mog protu... Što ?... Mlađi sam, pa nek nosim!...
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
je Marko i čisto brektao od sreće, zadovoljstva zbog tolikih ubezeknutih, začuđenih uzvika na ovoliko zlato, koje u koritu, iz vode, spram svetlosti poče da se preliva, zasenjuje i, kao neki živ oganj, da gori i blešti.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Svaki je kokot u svom buništu gospodar. — Svaka je koka na svom sjedalu pijetao. — Na svom koritu svako pseto najjače. — Svuda je proći (hoditi), al’ (najbolje) je doma doći. — Svud je dobro, a u domu najbolje.
Eto, pogledajte da ne lažem: pogača — kolik ornica, pečenka — vol iz pluga, vino i rakija, da se pliva po njem u koritu, ako nema čuna! Evo i za čaušem...
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” Maćeha poviče: „Iš, orao te odnio!” Carev sin čuvši to, potrči brže bolje ka koritu te ga digne, kad tamo, a to pod njim ona ista đevojka što je bila u crkvi i u onijem istijem haljinama u kojijem je
Ćosić, Dobrica - KORENI
— Sneg! Izgore kuća! Zvono, deca! Jedan od bliznaka zaplaka i svirala umuče. Tola priđe koritu. Plače „desni“. „Levi“ kao da ne diše. On mu stav i prst pod grlo. Mlak... — Bolestan, nesrećnik!
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Tako dođe do izvorca, koji je iskopan u samom koritu rečnom, te sa njega svi radnici iz potesa nose vodu. Odatle mu padoše u oči nekoliko radenika u jednoj strani, i on
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Maćeha poviče: — Iš, orao te odnio! Carev sin, čuvši to, potrči brže-bolje ka koritu te ga digne, kad tamo, a to pod njim ona ista đevojka što je bila u crkvi i u onijem istim haljinama u kojijem je treći
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Mila Zagorica s mestima krasnima ostade pusta, Skrovito selo Žabare u koritu livade tučne, S brzom Jasenicom, kićenom valjaonicama mnogim, Đorđe gde slatka detinjstva mu zabavne provede dane,
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Reka je hučala, pronosila drveće, plotove, grede, korita i jasle, ali se nije izlila. Ostala je u svome izdubljenom koritu koje je probila proletos, na tri strelometa od starog, pod samom padinom Dilja.
Ilić, Vojislav J. - PESME
tuda, Bilo je mutno novembarsko veče; Pustošna jesen ovladala svuda, A Drina šumi, peni se i teče, I prevrće se u koritu svome, Kô teški bolnik...
Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja
Gos-Toša, povodljiv kao uvek, dade glas svojoj ženi, i ostade u pižami u svome miru i u svome koritu. Nola Lazarićka, što dalje, sve je više bila Nola Perčinova.
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Pa ipak, dečja je mašta umela da zamisli na njegovim plećima hermeline, na glavi krunu i da veruje da na koritu sedi miropomazanik i da mu sa strahopoštovanjem šapće: „Vaše Veličanstvo!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Nečije oči su nas vodile. Silazili smo sa neke visine, po rečnome koritu, obavijeni tminom oblaka i zasipani jesenjom kišom. Ni prst se pred okom nije video.
Onda navaljeno kamenje kao u rečnom koritu i pri najmanjem dodiru osipa se kao bujica. Pustili smo konjima dizgine neka sami biraju.
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Stigao je do samog logora, prošvrljao ga unakrst i okrenuo prema koritu potoka ponornice. Tamo se zadržao nad jarugom poviše same pećine.