Ćosić, Dobrica - KORENI
Dok joj je hrapava domaćička ruka polako klizila po glatkim pregibima slabina i trbuha I prosto letela niz blage kosine bedara i butina, počela je iskreno da veruje daje i ovo njeno novo osećanje prema Đorđu, drukčije nego ranije, znak od
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Ni nalik on!... Kô crne svile laki pramovi Povijala se kosa njegova, A usnice mu jedva gȁriše Svione malje boje kosine... Posle, i lica beše drukčijeg! To nije on!... Al’ gde je on?... SULEJMAN: A gde je ona?... Slušaj me, babo!