Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME
Poređaju nas vezane uza zid, pucaju u nas, - prska nam lobanja, prska cevanica, podlaktica, koska, otežasmo od olova u telu. Dođe i veče. Umorili se strelci. Odvezuju nas, psuju nam Boga i majku.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Zlo je meni namignulo u krstima kad žignulo: To što pucka nije koska nego plamen žedan voska. Zlo je meni šaputalo kad mi grlom skakutalo: To što šumi, mrvo živa, šum je ruže sa
Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE
Divan egzemplar, na kojem se razabira svaka koska i ljuštica, a u utrobi ove ženke, i njeno čedo. Ovaj pleziosaurus, sa dugim zmijskim vratom, prava je aždaja; ni u snu
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
U tren su bili iznad oblaka. Kako je peklo sunce, majko rođena. Kako zviždao vetar! »Padnem li, ni koska neće ostati od mene!« — pretrnu Varalica, zaboravljajući da mu je živa voda u ustima.