Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Vreme goni vrijeme. — Vreme je i mati i maćeha. — Ide vreme, nosi breme. — Vreme gradi niz Kotare kule, vreme gradi, vreme razgrađuje. — Vrijeme i rodni dan nikad se ne vraćaju. — Ničija nije večita.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Eto, moj gošpodin, šetiri kolona pandura što uvika šeta tamo-vamo po Bukoviša, po Kotare od jedno šelo do drugo, od montanja do montanja, a Radeka nima! — Nima, borme — reče Srdar smijući se. — Nima!
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Što se hvališ, crn ti obraz bio, Kad Kotare nisi ni vidio, A kamoli kuli dolazio Moju vernu Anđu obljubio! — onda on peva tako kao da je ona Anđa njegova rođena,
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Ja uzja' ata i zavitla' sabljetinom: — „Simeun Pejić Rudar, đak od manastira Gomjenice!“ — pa obodo' đogu niz Kotare ravne. — Mićane, natoči mi jednu, post joj njezin, da razbijem stare derte!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Veli njemu Bojičić Alija: „Pobratime, Tanak Osman-aga ja sam bio skoro u Primorju, dolazio u vlaške Kotare, i pod tanku Smiljanića kulu, penjô sam se kuli na pendžere, vidio sam Kosu Smiljanića: kod nje sjedi Jela Mandušića, evo
Mujo, pa on budi svog brata Alila: „Ustan’ gore, moj brate Alile, da idemo na Crvene st’jene — sehir činit kamene Kotare“. I odoše na Crvene st’jene.
Hasan-ago, Vlahinja sam, prilika ti nisam, već ti traži za sebe Turkinju; ja sam cura davno isprošena, isprošena u kršne Kotare, za đidiju Smiljanić-Iliju!
sam, prilika ti nisam, već ti traži za sebe Turkinju; ja sam cura davno isprošena, isprošena u kršne Kotare, za sokola Sminjanić-Iliju!
sam, prilika ti nisam, već ti traži za sebe Turkinju; ja sam cura davno isprošena, isprošena u kršne Kotare, za junaka Smiljanić-Iliju!“ Takve Mara knjige opravila. Zatim vreme malo postajalo; bre, da vidiš Sminjanić-Iliju!
muško odijelo, i daj meni svijetlo oružje, ja ću poći prva u planinu, i uzdam se u boga višnjega da ću proći u kršne Kotare“.
u džepove, pak izvadi dvadeset dukata, te ih daje lijepoj đevojci: „Na to tebi, mlada seratlijo, kad ti sađeš u kršne Kotare, te se nalij vina i rakije“.
u džepove, te izvadi dvadeset dukata, pa ih daje lijepoj đevojci: „Na to tebi, mlada seratlijo, kad ti siđeš tamo u Kotare, te se nalij vina i rakije“.
“ Govori mu lijepa đevojka: „A, bora mi, iz gore hajduci, ja sam junak iz Lijevna grada, i ja iđem u kršne Kotare, da s’ nalijem vina i rakije; vidio sam svate Smiljanića, al’ ne vode Maru Đurkovića: majka Maru ne da Smiljaniću, već
u džepove, pa izvadi trideset dukata, te ih daje lijepoj đevojci: „Na to tebi, mlada seratlijo, kad ti dođeš u vlaške Kotare, pa se napij vina i rakije“. I odatle otište dorata, zdravo prođe sve busije redom, ode pravo u kršne Kotare.
I odatle otište dorata, zdravo prođe sve busije redom, ode pravo u kršne Kotare. A kad dođe mlada u Kotare ka bijeloj kuli Smiljanića, u avliju konja nagonila i pod kulom razjaha dorina, kad evo ti
I odatle otište dorata, zdravo prođe sve busije redom, ode pravo u kršne Kotare. A kad dođe mlada u Kotare ka bijeloj kuli Smiljanića, u avliju konja nagonila i pod kulom razjaha dorina, kad evo ti lijepe Anđuše, mile seke