Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
V. ima veze i sa kultom mrtvih. U ljubinjskom kotaru v. se sade po groblju (GZM, 6, 1894, 154). U okolini Prespanskog jezera, kada se, o Svetoj Trojici, »daju krčazi za
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
vina, onda reče Tanković Osmane: „Pobratime, Bojičić-Alija, jesi l’ bio skoro u Primorju, u Primorju, u vlaškom Kotaru? A jesi li, pobro, dolazio pod tananu Smiljanića kulu? Jesi li se penjô na pendžere? Jes’ vidio Kosu Smiljanića?
jeli na kičicu, i ponesi durbin od biljura, pa mu pruži sedam koljenaca, nasloni ga na jelovu granu, okreni ga kamenu Kotaru, pa pokupi polje pod Kotarom, i ufati na gradu kapiju: jesu li se otvorila vrata, a jesu li izišli svatovi, hoće l’,
jeli u kičicu, i odnese durbin od biljura, pa mu pruži sedam koljenaca, nasloni ga na jelovu granu, okrenu ga kamenu Kotaru, pod Kotarom polje pokupio, i na gradu ufati kapiju, pa on stade Muju besjediti: „A moj brate, Hrnjo Mustaf’-aga, Kotaru
Kotaru, pod Kotarom polje pokupio, i na gradu ufati kapiju, pa on stade Muju besjediti: „A moj brate, Hrnjo Mustaf’-aga, Kotaru se vrata otvorila, iz Kotara izišli svatovi, među njima od zlata kočije, prekrivene crvenom kadifom; na njima su četiri
u kršnu Kladušu, a na ruke Mujinu Alilu: „O Turčine, dijete Alile, tebe vale po kršnoj Kladuši, mene vale po ravnu Kotaru, no mi dođi na megdan junački, da vidimo ko je bolji junak!
vijernica ljuba: ja kako ću, Ture, poginuti, jal’ kako ću tebe pogubiti; treći ću ti megdan ostaviti pod Kunarom u polju Kotaru, a na međi turskoj i kaurskoj, đe je zemlja krvi poželjelja, gavranovi od junaka mesa; dođ’, Alile, đe je tebe drago!
“ Takve Mara knjige opravila. Zatim vreme malo postajalo; bre, da vidiš Sminjanić-Iliju! Stade kupit kićene svatove po Kotaru i okolo njega; kad Ilija svate pokupio, on se diže Lijevnu b’jelome a da vodi Maru Đurkovića.
Milić odmah kail bio, pa iz crkve ode dvoru svome, te on kupi kićene svatove po svoj Bosni i Hercegovini, i po Župi i Kotaru ravnu, sve junake mlade neženjene, dobre konje prije nejahane; kuma kumi Janković-Stojana, starosvati Pivljanina Baja, a
Skoči Stojan na dobra đogata, a đevojka na malena vranca, bježi mlada bijelu Kotaru, a Janković begu u sretanje. da je kome sjesti te poglati, da on vidi čuda velikoga, kad udari tridest na jednoga, pa