Upotreba reči kotlić u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

od sela do sela, pređe u šabačku nahiju donikle, pak se povrati, odakle njegova četa natovari poneki kazančić i poneki kotlić.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Pa kalajisan šešir, cilindar, dole uzan, gore širok, kao izvrnut kotlić. Gospodar Sofra rado se s njim družio i k njemu je odlazio kartati se „friše fire“ ili „marijaš“.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Već je poznavao svaki bakarni kotlić i tepsiju u čitavom kraju, pa kad bi uzeo u ruke takav jedan sud, izlizan ili čak i prošupljen od upotrebe, on bi samo

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Slakomi se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin sedmi dan pođe k trgovcu i odnese jedan preko mjere mali kotlić rakijski govoreći: — Znaš šta je, gospodaru? — Šta? — zapita trgovac.

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Slakomi se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin sedmi dan pođe k trgovcu i odnese jedan preko mjere mali kotlić rakijnski govoreći: „Znaš, šta je, gospodaru?“ „Šta?“ zapita trgovac.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Slakomi se trgovac i uzajmi mu kotao, a seljanin sedmi dan pođe k trgovcu i odnese jedan preko mjere mali kotlić rakijnski govoreći: — Znaš šta je, gospodaru? — Šta? — zapita trgovac.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Napreže Varalica sluh i shvati: svađaju se nekakve ženetine. Napreže oči i vide: u daljini uz kotlić sede veštice i vatru potpiruju, viču, jedna drugoj oči da izvadi. — Nema ga! Zašto si ga pustila da ode? — reče prva.

Ono što njih muči nije san, već nesanica. Zato su me poslale da za njih natrgam trave s ostrva u moru debelome. Zato su kotlić pripremile. S travama ću im srčiku-dremnicu pomešati. Od nje se ti ne bi ni probudio. One će zaspati na trenutak.

Vrata se, jednostavno, nisu zatvarala. Kotlić za riblju čorbu seti se kolibe starog ribara. Ni tamo se vrata nisu zatvarala.

U sluhu mu je brujao šum talasa i krčkanje kotlića. Da mu ga ne bi uzeli, starac sakri kotlić pod jastuk, ali ga lepotica bolničarka i tu nađe. — Šta sve starcima neće pasti na pamet!

— Šta sve starcima neće pasti na pamet! — reče i hitnu kotlić u kantu za otpatke. — Tačno tu ti je i mesto! — podrugnu se stolica bez naslona, a kasa se naglas nasmeja.

Čiji bi mogao biti taj glas? Osvrte se dečak oko sebe, ali od drugova ni traga, ni zec ni lisica da protrči. Kasa i kotlić posmatrali su ga bez reči. Samo se čulo kako vetar prolazi kroz oštro lišće kukuruza.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti