Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Venecijanski ambasador, u Vijeni, bio se, te jeseni, još više, zabrinuo, a isto tako i providur Venecije u Kotoru, Gran Antonio Moro.
Matavulj, Simo - USKOK
U to doba, iza visokog brda prema Kotoru sinuše prvi sunčani zraci i osvijetliše Crnogorski pazar, malu poljanu pod bedemom, gdje se zbilo na stotine ljudi,
— A ima, čoče, mnogo i Srbalja u ćesarovinu. Oni daju ćesaru najbolju vojsku! Viđeste li ove Ličane u Kotoru! Kakvi zorni ljuđi, kakvi lijepi Srblji!
Da ne bješe usred zime, pomislili bi e puče grom; tako se sjetiše da u Kotoru puče top. — Ha! — viknu Pero. — Puče top, uteče rob! — Uteče, ako bog dâ, mladi princip! — viknu Krcun Serdarev.
Milica se zaboravi i umiješa se: — Eto reče: Janko! — Jesi li ti oni, te te zovu principom? — Da, mene zovu u Kotoru princip! — A jesi li princip? — Ne, grof sam. — E, pa dobro ni došâ, ko si da si.
— Pa ti oprostiše život? — Da. Pošto me izvedoše da me pogube, stade preda me pukovnik, ovaj isti što je sad u Kotoru, pa reče: „Na prvom mjestu, stoga što si od kuće koja je uvijek bila vjerna caru, koja je njemu dala mnogo dobrijeh
“ ...Tako sam eto robovao pet godina, jednu u Beču, dvije u Varadinu, jednu u Zagrebu, pošljednju u Kotoru! Srećom, bio sam u graničarskom puku, među dobrim momcima vaše krvi, od kojih naučih vaš jezik, a pomalo i pismo.
Da im bar može javiti, e je živ i zdrav, ali pismo bi bilo ustavljeno u Kotoru!... Pošto je dugo razmišljao o tome, opet naiđe zračak nadanja, sinu mu jedna misao.
Ovaj ne izide gore, već ostade u Kotoru, pa u društvu s Vučetićem stane prizivati glavare crnogorske i brdske i čitati im ono grdno pismo, u kome se tražilo
Javite sestri neka uputi odgovor na Mihaila Žutkovića, trgovca u Kotoru. Dobro bi bilo da odgovor pođe iz Praga i da se adresa napiše tuđom rukom, najbolje je da pismo pođe od kakve trgovine!.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
i 1876), Zadru (1868. i 1905) i u Zagrebu (1890. i 1904), po 1 u Pančevu (1881), na Cetinju (1913), Kotoru (1913). Kao spev hrvatskoga pesnika Ivana Mažuranića Smrt Smail-age Čengića tako je i Njegošev Gorski vijenac postao
Dobivši penziju, stalno se nastani u Kotoru i tu umre 6. jula 1900. godine. U književnosti se javio 1848. moralnim spevom Anania i Sapfіra ili lažъ kaznѣna, čiji
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Od želje se sad najedoh mesa. VUK MIĆUNOVIĆ Fala Bogu, jest veliko čudo! Vidite li ovde u Kotoru baš ovoga Sovru providura i ostalu gospodu mletačku? Voli su ti kokoš ali jaje nego ovna ali grudu sira.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
JANKO Pripovijetka iz crnogorskog života I Jednog zimnjeg jutra, godine 1817-te, u Kotoru gradu, udariše bubnji i svirale, stade trka po gradu vojnika, stade zveka po kaldrmi ravnoj od sabalja i od potkovica...
Njih smo već pomenuli u početku ove pripovijetke, jer su bili sa stricem u Kotoru. Treći je bio brkonjin brat, a oba podalji rođaci Pejovi.
Zaokupiše ga pitanjima. Jan je naelak govorio česki, služeći se i srpskijem riječima koje je zapamtio u Kotoru, tako da ga razumješe.
Odista, pošto mene tamo nestade, vlast će biti obznanila i ostale moje domaće. Ovaj moj prijatelj, ne bješe tada u Kotoru, no je služio negdje daleko, niti je znao šta ja učinjeh.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
caru na taj ukor bude tako žao da udari vilu šakom po obrazu, a ona se na to rasrdi, te sve izvore i studence po Kotoru otruje i sve goste careve poludi.
I od toga kažu da je ostalo te su i sad, osobito ljeti kad je suša, sve vode po Kotoru malo slane, osim onoga izvora iza grada na južnoj strani.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
trgovac; — u Karlovcima (Srijemskijem): Jovan Živanović, profesor; — u Karlovcu (Gornjem): Nikola Begović, prota; — u Kotoru: pop Vuk Popović; — u Manastiru Hodošu Bodrogu: Samuilo Brašovanov, jeromonah; — u Neuzini: Mladen Telečki, svećenik;
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
on više za sebe, „znamo se mi, naši smo mi, ne brinem ja za njih, čelik je to živi“; da ponova zajaukne Splitu, Kotoru ili Dubrovniku: „More naše, sunce naše, brigo naša, slavo naša! Za tebe sam Albaniju savladao.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
(posmrtno priređeno izdanje). Jovan Sundečić (1825–1900), rođen u Golijevu kod Livna, odrastao u Imotskom, umro u Kotoru, bio je pravoslavni sveštenik (prota) i pesnik, profesor Zadarske bogoslovije i sekretar crnogorskog kneza Nikole.