Upotreba reči kovitlala u književnim delima


Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

i velike kuće, uglavnom turske, i neka živost i skriveno kretanje slutili su se pod izmaglicom mnogih prošlosti koja se kovitlala oko konjušnica i hanova, oko amama i kapidžika.

Krakov, Stanislav - KRILA

Usijane cevi su sevale besprekidno. Čađava posluga kovitlala se kao sumanuta. — ...diopter... odstojanje... po šest kosi... Gram—gram, gram—gram...

Pušile se. Gore za rovom je strašno grmnula merzerska bomba, i njena se ogromna parčad uz jauk kovitlala po zraku. Iz puka je ubrzo telefon zvonio i pitao gde se ta poslednja eksplozija dogodila.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

Rukuju se. Dvojica se zagrlili. Sad se izmešali... Dotrča i potpukovnik Petar. Čudna mešavina misli kovitlala se po našim glavama.

Ali u meni se kovitlala neka zloslutna sumnja da je više nikada neću videti. — Budi pametan i ne pravi gluposti. Ti noćas ne možeš ništa da

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti