Upotreba reči kozačinski u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

iz Rusije nekoliko ruskih učitelja, studenata kijevske Duhovne akademije, i jedan monah Kijevopečerske lavre: Emanuilo Kozačinski, Petar Padunovski, Trofim Klimovski, Georgije Šumljak, Ivan Mjenacki i monah Sinesije Zalucki.

Od tih ruskih učitelja nekoliko idu za učitelje u veća mesta srpska, a Kozačinski sa ostalima osnuje u Karlovcima »Latinsku školu«, neku vrstu bogoslovsko-učiteljskog učilišta.

Ruski učitelji, Maksim Suvorov, Emanuilo Kozačinski i njegovi drugovi, spremaju celu jednu generaciju srpskih sveštenika i učitelja na ruskom jeziku i u ruskoslovenskoj

Kako se iz naslova vidi, ova »pečalnaja povjest« nije originalno delo no prerada. Original je napisao Emanuil Kozačinski, kao rektor karlovačke latinsko-slovenske škole, i delo su njegovi učenici igrali u Karlovcima u junu 1736.

su apstraktna lica oličavala razne mane i vrline, i gde se čudnovato mešala hrišćanska religija i antička mitologija. Kozačinski je za svoj komad uzeo predmet iz srpske narodne prošlosti i u trinaest slabo povezanih činova, ili bolje reći slika,

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Prilog kulturnoj istoriji srpskoga naroda, Bgd 1908, 152—3, piše ovo: „Rajić je pogrešno — po sećanju — naveo da je Kozačinski ovu dramu još 1733. g. sačinio i da su je te godine, juna meseca, đaci karlovačke gimnazije prikazali. To ne stoji.

To ne stoji. Pre svega nemoguće je da je ta drama juna 1733. g. prikazivana kad je Kozačinski sa drugovima tek avgusta ili septembra te godine došao iz Rusije.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti