Upotreba reči kočeve u književnim delima


Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Srbima se borio, ne sa Turcima, i jeza mu se penjala uz kičmu: svirepost je mahnitala, Srbi su naticali srpske glave na kočeve i nosili ih uz svoje čete, kao ukras.

krajine i pre prvog ustanka, pred Stambol-kapijom su, nad šancem, u nizu, izlagane glave uglednih Srba, nabijene na kočeve i zagledane u nejasna nebesa nad Šumadijom.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

usredsređuje prvo na kamenice što se jednoliko bele „sve jednim istim pravcem, nedaleko jedna od druge, pa onda i na kočeve što se ređaju „sve dalje, istim pravcem, nedaleko jedan od drugoga”.

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

su oko njih obigravali pomahnitali i omamljeni kaluđeri, ja sam se iskrao kroz kapiju, prešao livadu i okačio torbe na kočeve.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Konji se hrane slamom i nekim buđavim senom. Životinje opustile glavu i glođu kočeve za koje su privezane. — Ovako se, braćo, više ne može! — škripnu zubima poručnik Kosta „Turčin“.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti