Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Samo što iz njega ne pevaju sove. Trifunov lik, koštunjav, malo upalih obraza, visokog čela, jakih vilica, a nosat, brkat, koji je pre deset godina još, ćerci kapamadžije
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Neka, ljuđi, nekate! Prekinite, pa da založimo što!“ reče Otaš, ponajstari među njima, visok, koštunjav čovjek. Spasoje, omalen ali živ kao zrno, čovjek u najljepšoj snazi, prostrije praznu torbu a na nju postavi ono što
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
i krupnijeh očiju, koje je izbuljio gledajući ljudsku lubanju, te se činjaše da se čudi on njoj a ona njemu; najzad, njeki koštunjav i napolak goli svetac, kleči u vazduhu, visoko povrh jedne gomile ljudi, a raširio ruke i zakovrnuo očima.