Nušić, Branislav - POKOJNIK
Na vratima se zadržava, okreće, naglašavajući): Policijski agent je konstatovao da je kradljivac u kući. PAVLE: Da, čuo sam! RINA (ode u svoju sobu).
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
(U Crnoj Gori) (Vuk, br. 4577) — Što stariji, to lukaviji. (LMS, knj. 99, br. 426) — Mlad laža, star kradljivac. (LMS, 1860, knj. 101, br. 269) — Mlad raspikuća, star prosjak. (LMS, 1860, knj. 101, br.
Neke moralne osobine i crte karaktera se, međutim, ne menjaju („Poštena devojka, valjana majka“; „Mlad laža, star kradljivac“).
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Djedov rođak Sava Damjanović, negdašnji kradljivac sitne stoke, a pod starost ispičutura i pričalica, i nenamjerno je znao da najedi mog dobrog djeda.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Šta je?! Da nije zmaj?!“ „Kradljivac zvijezda u tvojoj kući! — povika svraka — Treba ga tući!“ „Pogađam ko je! — baka se sjeti, u dvore korak upravi
— povika svraka — Treba ga tući!“ „Pogađam ko je! — baka se sjeti, u dvore korak upravi svoj — Kradljivac koji s neba leti niko je drugi, već unuk moj.
Od rođaka načinih junake, a komšije postadoše vrači, stric Ilija, kradljivac jarića, u vučjeg se vođu preoblači. Čak i baka mog pajdaša Janka načini se moćna čarotanka.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Pošto čovek otide, onda se tek pozna da je ždrebac manastirski, i da je pošteni kradljivac prevario arhimandrita. Opravio posao kao Petronije na Braićima.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
XII. ĐAVOLSKA SLANINA. Nekakav kradljivac zamotri danju u čoveka slaninu na tavanu, pa dođe u veče, pošto ljudi pospe, te se sastrag popne na somić, i uvuče se na
Kad ovaj bubne sa slaninom među nji, a čovek skoči onako u mraku, pa stane vikati: „Ko je to?“ A kradljivac odgovori: „Ja sam đavo.“ A čovek krsteći se poviče: „Pa šta ćeš ovđe, anate mate bilo?
“ A čovek, još većma uplašen, poviče: „Idi bez traga, anate mate i tebe i tvoje slanine!“ A kradljivac onda reče: „E, dobro, kad ne ćeš, a ti mi pridigni slaninu da idem.
“ 27. ĐAVOLSKA SLANINA. Nekakav kradljivac zamotri danju u čoveka slaninu na tavanu, pa pođe u veče, pošto ljudi pospe, te se sastrag popne na somić, i uvuče se na
Kad ovaj bubne sa slaninom među njih a čovek skoči onako u mraku, pa stane vikati: „Ko je to?“ A kradljivac odgovori: „Ja sam đavo.“ A čovek krsteći se | poviče: „Pa šta ćeš ovđe, anate te mate bilo?
“ A kradljivac odgovori: „Ja sam đavo.“ A čovek krsteći se | poviče: „Pa šta ćeš ovđe, anate te mate bilo?“ A kradljivac odgovori: „Ćuti, evo sam ti donio jednu slaninu.
“ A čovek, još većma uplašen, poviče: „Idi bez traga, anate mate i tebe i tvoje slanine!“ A kradljivac onda reče: „E dobro, kad ne ćeš, a ti mi pridigni slaninu da idem.
Popović, Jovan Sterija - ROMAN BEZ ROMANA
svoju u tom nesposobnost uviditi, podražatelj istovetne reči onoga kome je podražavao u svom delu primetiti, a kradljivac opomenuti se da krađa nije dugovečna i da joj se mora trag pronaći. No badava je želiti.