Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
o desnuju, stoji mi intendant Aćim, inače moj tetak, a s lijeve intendant Vačkonja, koga u čelo i u torbak zna svaka krajiška baba. Oko nas neka rijetka šikara pod snijegom, a nešto kao vidim da smo i poprilično daleko od mjesta gdje se puca.
Momčina mirno sluša i dobrodušno bobonji: — E, kad bi dao bog da se i to dočeka. PLAVI LONČIĆI Konačno i Šesta krajiška brigada napušta brda rodnoga kraja, Podgrmeča, i kreće nekuda prema Vrbasu, vodi ladnoj.
— Na Vrbas, Dule, za unukom! — odjeca stari. — O, moj Vaso, moj Vaso, gdje je Vrbas, gdje li Prva krajiška! Nije to za tvoje godine. — Ostavi, sinko, idem ...
I on volio orahe, živa ljudska duša. KOLIKO JE SATI Danonoćno u borbi, bez predaha i odmora, gura čuvena Krajiška divizija od Aranđelovca prema Beogradu.