Upotreba reči krajnjega u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Ali se naš siromah zec ovde tako sramoti da je dostojan ne samo smeja i poruganija, nego i krajnjega sožaljenija. Ne zato što je zec, ibo on kao zec ne samo nije za pohuždenije, no ima u sebi i takova kačestva i

Zaisto, krajnjega, ne velim posmejanija no sožaljenija dostojan je čelovečeski rod! Kolika zla strada od kojih bi sasvim svobodan mogao

mareći, poznatoj istini i opštemu dobru ne poborstvuju|ći, nepovine i poštene ljude zlosloveći, sve njegovo krasnorečije krajnjega je pohuždanija i otvraštenija dostojno.

Teodosije - ŽITIJA

“ i gle posramljena, dostojna krajnjega plača, da ženik radi koga mišljahu da postom čuvaju svoju čistotu i k njemu drsko zvahu da im otvori, on ih se i odriče

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

Čobani mu se počnu smejati, a on ih moli da ga puste u sredu među njih da spava. Oni ga puste. Noću dođe vuk: drmne krajnjega za nogu; ovaj se promigolji, a on ga ostavi; drmne drugoga kraj njega, a i ovaj se promigolji.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

Žene i čobani mole, a veslači se napiru da čim brže prođu pored krajnjega rata od školja. Kad ga minuše, prvo no će dalje da veslaju prama školjićima, kud je čamac jurio, opočinuše; osluškuju i

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti