Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
U takvu večer, između brda, Preplašen i nem, kao zver, Krapinac jedan izgubi smer Ostavši sam, bez svog krda. Gladan, pope se na divljaku Ali ne nađe voćku nikakvu! Zašto? Otkuda?
Voće... Ko mi je voće obro?” U ponoć, vazduh se ko kreč zgusnuo, Samo je kiša tanko muzla, I Krapinac je, gladan, usnuo; Niz obraz mu je jedna suza Potekla, dok je teško disao. Tako se rodila ljudska misao.
U pećini su odnosi bili grublji ali i zdraviji Nego što su danas, u Jugoslaviji — Krapinac je svog bližnjeg ubijao zbog gladi A ne iz mržnje, kao sad što se radi.
Kao što se sirće razlikuje od rujnog vinca, Hadži-Todor je odvajao Krapinjanina od Krapinca: Krapinac je naš žalostivi predak, Dok je Krapinjanin načinio napredak U pisanju knjiga, u slikanju, u gradnji kuća Probijajući se