Upotreba reči krestu u književnim delima


Simović, Ljubomir - HASANAGINICA

Ima da izbulji oči, be, da tri sata gleda u jednu muvu, a da je ne vidi! Saće malo da spusti krestu kad se slučajno sretnemo! Ovde mi se popeo! Od njega nije moglo ni da se diše! Aaa, saćemo malo drukčije!

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Manu ga Mačak, pa torbi hrli, drugara vadi, snažno ga grli, miluje krestu i repić kriv. „Pobogu brate, jesi li živ?!“ A Pijetlić reče: „Umakoh smrti, samo se zemlja poda mnom vrti.

Taj ti u zamku upada skokom, gotov je začas, dok treneš okom. Gizdavi Pijetlić po kući šetka, navija krestu, ljepotan pravi, zeleno perje na repu četka, kad, eto, spolja — Lisac se javi: „Pjetliću dragi, pjevaču jasni,

Pavlović, Miodrag - Srbija do kraja veka

ugasi žeđ mrtvacima sunce je urna puna žutog vina glava puna snage lik koji se obraća živima petao na njemu vidi krestu jagnje — čelo bojno orao zna daje to kljun neoboriv z a zmiju je to pobeda zmijskog cara za čoveka — preterana

Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU

A imao je koga i da pazi. Beše to ponosit, gospostvena hoda, petao. Kad nakrivi onu njegovu pustu krestu pa se ponosito pošeta, izgledao je isti Mića kad nakrivi ves ili šajkaču pa se krene i iskašljuje pored plotova.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Uzalud su bile Aničine energične batine, uzalud je stari Toma stalno obnavljao krestu staklenih krhotina na grebenu zida koji ga je dijelio od Egidijeva dvorišta.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti