Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
udola, dok greje toplost božjih namera, čije obrise dahom rasprhnem: da u opseni, u rasprsnuću, zvuk me proseni da kriknem rečju što ne zbori se! A boljku ovu što me sludila, pozlati pčelom ruža Budima.
Nastasijević, Momčilo - PESME
Mili druzi, boli li kad vam sekira zaseče telo? I umine li, kad za vas neme ja mukotrpan kriknem? Ako je skrnavljenje, prostite, srce mi je dano. Rad mene mirujete: tiho i tiše, umin iz rana.
2 I krenem, i rodna kob sve dublje me koreni. I kriknem, i u srce kao nož rođeni zarije se krik. 3 I krvlju tu pa tu materom u krug.