Upotreba reči kritici u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

pobornik artiklerikalnih reforama Josifa II, — Dositej Obradović se najjače izrazio i najviše istakao u verskoj kritici, na polju crkvenih reforama. Kao i za celo njegovo doba pitanje vere izgleda mu osobito važno.

U svojoj verskoj kritici Obradović pre svega udara na versku zaslepljenost i traži, zajedno sa svojim dobom, da u duhove i u naravi uđe moderno

U svojoj verskoj kritici Dositej logično ide još dalje. Kao i svi njegovi učitelji i uzori: Jerotej Dendrin u Smirni, liberalni protestanti i

pozorišta počinje življi i sistematičniji rad na dramskoj književnosti, prevodnoj i originalnoj, kao i na dramskoj kritici.

I u publici i u književnoj kritici srpskoj, sve do pred kraj XIX veka, vladalo je u punoj meri ono što je Laza Kostić 1885. godine nazvao brankomanija.

Od devedesetih godina javlja se u kritici jaka reakcija protivu njega, i danas se na njega gleda kao na reprezentativnog pesnika Sturm und Drang perioda u srpskoj

Jedan od retkih ljudi koji su tada radili na književnoj kritici, i koji je u svoje doba stekao izvestan autoritet, bio je Kosta Ruvarac. Rođen 1837.

On, koji se sa ubeđenjem borio protiv diletantizma u književnosti, bio je i sam diletant u književnoj kritici i njegov značaj i uticaj ograničen je na kratko doba u kojem je živeo.

pažnja na nauku, naročito na nacionalne nauke, srpsku istoriju, istoriju srpske književnosti, kao što se i književnoj kritici poklanja relativno veća pažnja. Tada je Otadžbina bila ogledalo srpske književnosti.

i u ime raznih ideja, bore se u svojoj satiričnoj i socijalnoj poeziji, ili u političkom romanu, ili u književnoj kritici.

Prvo se ogledao na književnoj i pozorišnoj kritici, još od 1871. u Radeniku. Nasuprot dogmatičkoj i klasičarskoj estetici Đorđa Maletića, koja je tada vladala po

Tom svojom slobodom i odrešitošću Nedić se odlikovao u onom vremenu kada su u srpskoj književnoj kritici vladala opšta mesta i kada se iz naivnoga patriotizma o piscima govorilo samo u istočnjačkim superlativima.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Na jednoj klupi. Razapet. Beogradski univerzitet, 1919. EPILOG Da li da pevam profesorima što su kritici vični, što ištu, ištu optimizam, pod papučom, reumatični?

Socijalizam, na primer, mi ne bismo širili lirskim pesmama! I tako, o toj našoj književnoj „kritici“, koja je često apsurdna, mi ne govorimo.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

ovde je prikupio rezultate svojih ispitivanja, obazreo se i na radove svojih savremenika i podvrgao ih oštroj kritici. Okomio se i na samoga Keplera“. „Sasvim razumljivo: Kepler beše protestant!

U Ulzdopru je počeo da misli samostalno i da svoje učitelje i prethodnike u nauci podvrgava oštroj kritici. I ubrzo je osetio svoju nadmoćnost nad svima njima.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

Fleksibilnija, jer je i intelektualnija, ona je dobila pokretljiviju a osetniju intonaciju. U kritici je često isticano da je Dučićev stih zvučan i melodičan.

Može se peći da je u našoj književnoj kritici razjašnjen odnos između ova dva lika. Pa ipak, kad dugo i strpljivo radite na pripremanju kritičkog izdanja romana,

Razume se da je u kritici ova pogreška isticana kao gruba i nedopustiva. Ali u pesmi ona je samo deo jedne prikrivene težnje koja je u pomeranju

U kritici se zato isticalo da su to mutne, neprozirne pesme. Pa ipak se one postepeno mogu rasvetliti. Možda je najlakše poći od

(1998⁄1999) PESNIK SNA I DEKONCENTRACIJE Kao i o drugim našim međuratnim piscima, o Draincu se u kritici ustalila izvesna predstava, lako prepoznatljiva naročito u književnoistorijskim priručnicima i pregledima.

Druga knjiga, Voz odlazi, sva je u znaku nesuzdržane žudnje za putovanjem po širokome prostoru, što je – kako je u kritici već primećeno – jedna vrsta evazije iz neposredne stvarnosti.

Zanimljivo je da je Milan Bogdanović, u inače izvrsnoj kritici, tvrdio da u Banditu ili pesniku nema, kako kaže, „kosmičkog sna koji je za neko vreme bio obuhvatio našu poeziju“.

Stoga ovaj tekst predstavlja svojevrsni odgovor na neka prećutana pitanja u ranijoj kritici (v. N. Petković, Artikulacije pesme II, Sarajevo, 1972).

vrednosti još uslovnije tumači i ocenjuje; drugačije bi se moglo reći da uslovnost raste idući od dela ka kritici. Otuda vremenitost, kratkovekost kritike.

Konačne odgovore nije dao, nije ni mogao da dadne, ni Mišić u svojoj kritici, bar ne toliko uverljive da bismo zaboravili na iznesene zamerke; više i bitnije od toga: da bismo posle tih odgovora

nam danas, u raslabljenom i obezličenom književnom životu, takav saučesnički, pokretački i moralno opominjući glas u kritici.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

U romanu svakako ima i jakih odblesaka naturalizma, što je u kritici takođe isticano. A ipak, biće da je najpre u pravu Jovan Skerlić kad ističe impresionističke crte.

Makar i sa negativne strane, dakle, u kritici je sinktaksa dovođena u vezu sa kompozicijom romana. Naravno, više nehotično nego hotimično, i više prema utisku nego

A ona nam, opet, daju obaveštenja o vrlo sitnim promenama u okolini kroz koju se lik kreće. U kritici je rano, već kod prvih pripovedaka, zapaženo da se telesnim pokretima - gestu i mimici - daje mnogo mesta i značaja.

Dobar primer daje gazda-Markova, seljačka porodica u usponu. Jer, isticalo se u kritici, ako je nasledno opadanje istančala krv razumljiva za staru gradsku, golemašku porodicu efendi-Mitinu, nikako nije i za

Ujutru nalazila bi se daleko od materine postelje i sa zagrljenim jastukom a sva oznojena. 162 Premda se u kritici obično ističe već glasovita scena s mutavim Vankom, ipak Sofkin devojački san u kome je ona u isti mah i „on” i „ona”,

U kritici se na ove pojave gledalo kao na izraz junakinjine preterane čulnosti ili pprevelike senzualnosti. Istina je da je ona

prilično visoka osetljivost Stankovićevih likova za prostor u kome se nalaze ili kroz koji se kreću - na šta se dosad u kritici nije obraćala pažnja - očigledno nije samo individualna nego je i opšta karakteristika, koja je, kako se to barem u

I koliko je njihova u kritici jako isticana putenost, i „divlje” strasti, manje stvar temperamenta a više rezultat nakupljene, mnogobrojnim

oponiran sa seoskim svetom u usponu; da pretežno iz njene svesti posmatramo osipanje i iščezavanje ne samo - kako se to u kritici često isticalo - aristokratskog hadžijskog staleža, nego isto tako i celog jednog vida tradicionalne balkanske gradske

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Ilića, koja je 90-ih godina prošlog veka imala veliki broj sledbenika i dominantan uticaj, nego i u književnoj kritici.

oštroj kritici utilitarnu teoriju umetnosti Svetozara Markovića, koji je u realizmu isticala društvenu ulogu književnosti.

pripovetke (Refuz mrtvak, 1969, i Bugarska baraka, 1969) sa srodnim tematskim, a donekle i stilskim usmerenjem, pa se u kritici govori o zasebnoj struji "stvarnosne proze".

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

Ali dok je on slušao na čifluku omiljenu pesmu, desilo se ono oko njegove kuće, — i kritici i grdnjama na njega nije bilo kraja. „Nesreća drta!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti