Crnjanski, Miloš - Seobe 2
da zastane, među baruštinama, pa da izgubi put, za trenutak, Isakovič bi slušao kako kuka, na konju: „Ajme mene – križopuće!“ Odmah zatim prisetio bi se i poterao. Kroz sat, dva, tle je postalo sasvim suvo i peskovito, pa su odmicali brzo.