Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Poslije jednog časa dovede knez Kenja. Bješe tome Kenju oko osamnaest godina, a bješe snopast, vrljav, kao i svi Krkotići. — Valjen Isus — nazva Kenjo. — E, a ti Ive zar jopet došâ kući? — Ja jevo došâ da se s tobom razgovorim.
ujutro dopade Stipan i kaza da prikovođani ukradoše kulaša, ja odma reko u sebika: nisu borme Prikovođani, nego Krkotići!
Vidićemo, vidićemo s vrimenom! Možete zamisliti, kako je to knez iskitio u povratku i kako to odjeknu po Zvrljevu. Krkotići i Zubaci pucahu od jada, ali, pored svega toga, Čagljiva, došavši poslom jedared u manastir, tražio je — baš je tražio
Pirovanje je trajalo tri puna dana i svršilo se tijem da su se Krkotići i Rorići potukli. Bakonja pokloni ocu i materi polovinu od onoga što mu preteče pak, se vrati u manastir.