Sremac, Stevan - PROZA
Lanjske godine dobije on tako poklon od jednog seljaka, nekog Krla — prezimena mu se ne sećam, — znam samo da se pomalo bavio i trgovinom.
E, ne znaš kako mi je ćef da ti poklonim!« Naljutio se bio tu skoro Maksim na Krla što mu je ovaj jednom kazao »gospodine«, i ovaj mu je sad zato dao prase da zagladi pogrešku i da se pomire.
Stanu ga tražiti, i gle čuda! Nađu ga, i to gde! Začudićete se kad vam samo kažem. Baš kod onoga Krla, onoga darodavca. On ga dao učitelju na ishranu, pa ga te noći ukrao i zaklao.