Matavulj, Simo - USKOK
Što se većma penjahu, nebo bješe sve većma natušteno i kao da se spuštaše. Ozgo, sa Krsca, iz dubodolinâ i sklopova, koji se spuštaju među obroncima Lovćena, zviždahu mlazovi studena vjetra i krupne hladne
ti, otidi do te crne kuće Serdareve, te prizovi njekoliko momčadi i reci im u ime moje neka odmah idu na puteve od Krsca, od Ćeklića, onamo od polja — već oni znaju svud gdje treba! — pa neka presretaju zvanice i neka ih vraćaju!
— Ne dao bog! — reče Stijepo, a Gruban skrenu glavu na stranu. Ne prođe mnogo i ugledaše tri čovjeka od Krsca. Oni stadoše na puškomet. Stijepo i Gruban uputiše se k njima, a dvojica od onijeh pođoše u susret.