Upotreba reči krsta u književnim delima


Jakšić, Đura - PROZA

preobrazio je sve što obično beše u stvoru njegovu; zadrktaše mu usne, u suvoj ruci zatrepta svetlost zlatnog krsta. Glas mu je strepio: — Sinovi pravoslavne crkve! Sinovi naroda! Sinovi slobode!...

Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

Iz ovog mraka, što trune i truje, ne čuje se poziv oslobodioca. Odakle će se čuti, ako se ne čuje sa krsta, s točka, s Kosova i s koca? 2. U ovom mraku, iz ovog surduka, ne vidi se dalje od hleba i luka!

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

Pošljem ja te se iznese iz brankovičke crkve barjak, koji je bio od beloga, crvenog i plavog musulina, sa tri krsta. Taj barjačić pobodemo među nas. To je bilo 15. februara 1804. leta.

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Dugo je spavao kao zaklan. Kad se probudi, požali se kako ga bole krsta i kako mu je zima. Kad bi veče, spopade ga kao neka groznica i trabunjanje — ništa za se ne zna.

Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

On će jurišati dok je ne prokljuvi, pa da bi ga ti juriši i glave stali... — Tako ti časnog krsta, Ivane, kome to subaša nije dobar?

I peče ga sunčana zraka, i njemu svejedno... Onda dođe malodušnost. Put mu se učini vrlo dugačak. Osećao je da ga krsta bole od dugog sedenja na sedlu... On stade da konja odmori i da malo noge popruži... Pođe peške.

Dučić, Jovan - PESME

crkve zidao; I za molitve sam tvoje u zvona zvonio; Za tvoga blagog Sina i ja sam ridao; I đavola sam crnog s tvog krsta gonio.

Blagoslovi, Blagi, one što su pali Pod nož krivokletca u podnožje krsta, Ni veliki pretci nisu drugo znali Tim putem u senci Tvog velikog prsta.

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Sve više iznemaže, i jednu noć lijepo da zakovrne. Udariše nekaki bolovi u krsta i sve se u klupče savija. Sjedi pop kraj postelje i ne odmiče se. Šapće samo molitve, a popadija slabo se i razbira.

Nađe se i nekakav šaljivčina koji nazdravi „crkvenoj popadiji”, ali Krsta Zamlata isteže šamarom i sastavi ga sa zemljom, a uvrijeđeni narod graknu: „Udri, posvetila ti se!

Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA

prekrstio nekoliko puta, potvrdila je i druga jedna baba, u drugom kraju, što sedi na raskršću prekoputa od Velikog krsta. I ova ga je videla gde je skinuo šešir i prekrstio se kad je bio spram Velikog krsta.

I ova ga je videla gde je skinuo šešir i prekrstio se kad je bio spram Velikog krsta. Obe te babe u društvu sa drugim babama složile su se i zaključile da taj putnik nije ni Žida koji kupuje hranu, ni

sahata znalo je celo selo da je onaj putnik — što se onako pobožno krstio kad je zvonilo i kad je prošao pored Velikog krsta, kako primetiše babe; i što onako iroški nosi póšu oko vrata, kako rekoše devojke — da je, dakle, taj putnik davno

Uncut jedan. — Al’ sam mu dobro i odgovorila! Nema ga! — veli, a uvo joj okrenuto komšijskoj bašti. — Jao, krsta! Ne znam da su moja! — reče i nasloni se na motiku da se odmori malo. — Što ne bekne sad štogođ, mustra berberska!?

Njegov je princip bio iskazan i nadaleko poznat, već kao popularna poslovica: »Kad prođeš pored krsta, ma čiji bio, prekrsti se; a kad prođeš pored birtije, ma kakva bila, zaustavi se!« — Aj!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Nego samo smert naša!“ Posle te zabune oko Varvare, i njenog krsta, Isakoviči su se bili, u Kijevu, sklonili od sveta, u kuću koju behu iznajmili.

Vikao je da mu ni kletve ništa ne mogu. Kroz dan, dva, na dan Pojave Časnog Krsta, pojavio se u štapskvarteri. Pa ne samo to, nego i projaha.

Teodosije - ŽITIJA

Spasli smo se, uzdajući se ne na luk ili mišicu, velim, nego verom u Oca i Sina i Svetoga Duha utvrđivani, i silom krsta ukrepljivani, neprijatelje naše obarasmo.

Onda najpre prot svetim i blagouhanim mirom, obrazom krsta pomazujući znamenova sva svoja čula. Tako i svetoga pomazujući znamenova.

Pruživši svoju svetu desnu ruku na srce njegovo, u ime Svete Trojice napisa po nagu telu sliku krsta, i odmah oseti u svojim rukama da se pokrenulo, i opipavši po njegovim prsima, i ova opet nađe topla i živa, i kako se

od svojih lađa i iz svoga doma dade svetome sva blaga zemaljska koja su na potrebu, i obdari svetoga časnim drvetom krsta i moštima svetih, i sveštenim odeždama i sasudima crkvenim i mnogim raznim počastima, a dade mu i zlato mnogo,

“ Sa verom i velikom smelošću ka Bogu čineći sliku krsta na protivne vetrove i na morske vale koji se visoko uzdizahu, pružaše ruke i prećaše im, govoreći: — U ime Gospoda

I odmah znamenjem časnoga krsta časnu glavu njenu osenivši, dok je spavala ostavi je, prolivajući reku suza zbog rastanka.

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Muhamedansko „bratstvo“ Mrkojevići, u okolini Bara, sačuvalo je hrišćanski običaj nošenja krsta (litije) oko selâ, za vreme Duhova. Drugo jedno muslimansko bratstvo iz istog kraja, Vučedabići, slavi kao „slavu“ Sv.

Olujić, Grozdana - GLASAM ZA LJUBAV

Roditelji su bez namigivanja govorili da me je trebalo izbaciti iz škole, a Mita Popara bežao je od mene kao đavo od krsta. Bio je ubeđen da ću mu namestiti njušku čim se nađemo na metar razdaljine. I nije grešio, uostalom.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

tako ćutke, a pognute glave, dobrih pola sata za krmačom, ceo put od velikog studenca, kod gradske kapije, do drvenog krsta, pred grobljem. Svet je išao za njim, ne usudiv se da ga zaustavi.

I nije se lako vraćao. Bežao je od njih, kao đavo od krsta, šaljući posle poklone, srebro, svilu, merdžane. Kad je morao da im dođe, dolazio im je sa nategom i odlazio

Pošto je odstajao neko vreme pred ogromnom kapijom, na kojoj behu izrezana dva krsta, i nagledao se okolnih kuća i krovova, bio je pušten unutra, ali samo sa jednim slugom.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

prije sunca pomete devojka kuću, odnese sveće na raskršće, kud i njen momak prolazi, napravi od smeća na tri mjesta tri krsta govoreći: Kako se god ovo smeće melo i smelo, onako se i N. N. meo i smeo, doklen mene ne uzeo’...

²³ Negde, pak, smatraju da ona koja poružni nosi žensko dete, koje majci oduzima lepotu.²⁴ Kad ženu pred porođaj bole krsta, smatra se da će roditi muško, a kad je boli trbuh —žensko.

pa da tom vodom, koju sipa u svoju levu šaku, umije dete (od brade ka čelu) i da izgovori sledeću basmu: „Leva ruka krsta nema, moje dete (po imenu) uroka nema.

mu makazama iseče pomalo kose sa četiri strane glave (iznad čela, s potiljka, iznad desnog, pa onda levog uha) u obliku krsta. Isečenu kosu ulepi voskom i stavi je u kapu koju je doneo. Ovu kosu čuva detetova majka.

), uz izvesne magijsko-religijske radnje (dodirivanje krsta, dizanje tri prsta, sa kamenom na glavi ili upaljenim svećama u ruci itd.).

Matavulj, Simo - USKOK

Između prozora bjehu panjege (izdubene u zidu), zatvorene staklima, kroz koja blistahu dvije vladičanske mitre i dva krsta i rezličite utvari crkvene, koje je jednom vladika morao založiti da bi nabavio džebane!

Znajući pak da se Crnogorci najviše boje kletve, završi njom ovako: — Tako vam ovog životvorjaščeg i časnoga krsta, tako vam on uvijek pomogao, tako ga se ne odrekli, tako vas ne pomamio, tako vas ne zatro bog, sveti Jovan, sveti

Eto šta ćemo, a šta bi bolje! — Ne znam, krsta mi, dijete, zašto se jediš! Nadah ti se sjutra u ručano doba. A što reče za vladiku, hoću rado njegov blagoslov i

Radičević, Branko - PESME

Jedno jutro pred zoru rumenu Nađoše je hladnu i studenu, Na grob vojnov telo naklonila, Oko krsta ruke obavila, Prošâ život, prošâ jad i bolja — A moj Bože, budi tvoja volja, Ja se tebi i čudim i divim, Primi

Skupiše se veće zbori, I reč mučna zažubori: Ona zmija — pomoz', Bože! Ko protivo tebe može! Svak udara krsta na se, Da i Višnji od zla spase.

Kad upade, kada Turke savi, Odma krvca sve polje poplavi. Otkad krst se sa nekrstom lupa, Niko krsta bolje ne okupa Ta u krvi u zlotvorskoj kletoj, Desno krilo bi on veri svetoj.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Tako bi, na primjer, nekom kosmatom vučjem svecu utrapio u ruke lovačku pušku ili karabin umjesto krsta. Vjeri neće naškoditi, mislio je, a na poručioca ostavlja dobar utisak: valjda će i pomoći kad je ovako naoružan.

Ako se vuk ne boji krsta, pucaljke se, beli, plaši. Najteže je živopiscu padalo kad je za nekog trebalo izraditi ikonu svetog Đorđa, hajdučkog

— Znaš li šta je, Sava: osim toga krsta na tebi, ti si, brate, jedno pravo pravcato, puko pukcato beslovesno bravče. Otkud Marijana iz Manite Drage kad se

Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

— šanu mi ostrag; — još nije očitan. Vidiš da nema krst na grudima. I zaista na prsima nije bilo krsta, već samo njegove skrštene, mrtve ruke. Sedosmo među ostale. Svi ćute. Niko ne govori. Čak u mrtvog Mitu i ne gledaju.

Dugačak mu grob. Više groba štrči mu drven krst. Do krsta testijica vode, u grlo joj kita suha bosiljka, a po dršci testije i bokovima crne se kaplje voska nakapalih od toliko

Cela njegova porodica, jedno preko drugoga, naizmence i — naposletku, povrh sviju, on, muž njen. Oko krsta bi upaljene sveće tiho gorele. Lelujali bi im se njihovi laki plamenovi.

Lalić, Ivan V. - PISMO

2. u korenju je vazda ispod krsta Što lista žrtvom, a plod čiji spas je, Prema predanju; nestabilna vrsta Trpi spasenje, a ne zna kad čas je da pokrene

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Ronim, ronim, ronim, izronim — kad ono Italija! Da mi umre majka ako sam teo da zbrišem! Evo, ovoga mi krsta!“ Kad, priča Sule dalje, vraća se onaj prvi tip što je zbrisao preko crte na biciklu sa brojem jedan, naravno, posle

I još kaže Drnda: Nema da brineš, Dule, ovoga mi krsta, kaže, vraćam se za jedan dan, tamo i natrag, kaže, čisti Fanđo, ima keva da ti knjava u auto i još da vidi sveta!

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

Ivan-cvetom zmija puzi. U strahu su prosjanule oči smilja iza nule: iza sunca i meseca Beli anđel s krsta slazi; snom reljefnim gušter lazi pod krvavo koplje sveca. MOROVIĆ Četvrt ure prh i lepet.

(Udomljujem pečal tihu davorijom u distihu.) Gde je platno, belilice? A Bistrice, tri Bistrice. S hrastov-krsta Hristos pao: u lipama zazvučao. Gde li čaješ, vedrilice? A Bistrice, tri Bistrice.

Inicijal: planu Slova s Orfelina, sa Jakova. U prikrajku, a sa visa, žuti sveska Letopisa Reljef krsta: s njega sija reč prozračna - eparhija. Urnebesak: grozd-pijanka. Zri sećanjem šljiva ranka.

klice jer štedar čin je ljubavi, začetka siline rodne; a kroz Božje lice zašume bilju rodovi i vrste i pre se Krsta započnu da krste. U toploj vlazi čednog prapočetka žubori Drvo, Tvoriteljsko drvce, što grana razum i veseli srce.

U svakom džanu dah je grešnog Petka, grehote žive s crnim atributom, iz koje šušti s trnovoga cvetka, kroz Ružu krsta, tròčasovni suton, a drhtaj tela, lisku od života, u Sveto stablo uzdiže golgota.

strujni provodnik teskobe pod zlatnom jezom večernjih repera, kud goni zov me jagličastih sfera da svedem ždrala sa Krsta seobe pod topla krila šuma utišanog, u lagan dodir neznanog i znanog: jer ja sam strujni provodnik teskobe.

Četvrtak rad bi žar da prospe Petak. Pridiži, lesko, duševno raspeće: u Trusno telo, s krsta od vidika, da šakom stočim rumen s Medvednika. Septémbar grize avgustu svršetak.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

Stradao je, trpeo je, Podnosio smrtne muke, I gledao, s krsta svoga, Izdajnike, Brankoviće, Gde, ko Juda, peru ruke. I kada je izdahnuo, Nagrada mu sindžir beše; No ako mu

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

I SLUHA NEPRIJATELjA 52 OKO JEDNE PREĐICE 59 PREKO SAVE 64 ŠTO NI U KRVAVOM RATU NIJE TAKO OBIČNA STVAR 77 POD OKRILjEM KRSTA 84 RAT JE BUKTAO 90 OSMATRAČNICA NA CRKVENOM TORNjU 95 NA KARTEČ!

Baterijski narednik je čitao razna imena, Traila, Milana, Stankulja, Stojana, Dušana, beše jedan Vučko, onda Krsta... Poljanom se razlegalo: „Ja....

A podnarednik Živojin, kao za inat, komanduje da se ljudi požure i Krsta vozar, sav crven u licu, bije konja nogom u trbuh i kroz stisnute zube psuje: „Ah, kinezo, i ko te stvori!

Sekira ga stalno dešnjak koji pomalo zaostaje, te mora češće bičem da ga opominje... Srednji vozar je dremao, a rudni, Krsta, težak i glomazan kao „Eksilo“ na kome je jahao, neprestano se žalio što nije poslužilac, te da i on skrene sa puta u

zadovoljan što su ga mimoišle batine ovoga puta, posmatra Krstu vozara kako briše konje i veli mu šeretski: — He, Krsta, batine su iz raja izišle...

Jankulj prilepio glavu uz otvor cevi, i gleda ne bi li šta unutra našao. A Krsta, vozar, sa konja daje nalog Tanasiju da opipa jedne bisage... — Nema ništa... samo konopci.

— Nema ništa... samo konopci. — Pih, slavu im njinu, zato su i propali! Krsta ljutito ošinu svoga dešnjaka. Onda se priseti, i okrete se: — Ponesi i te konopce, makar štogod.

Onda se brzo okrete, nasloni se na štit, pretvarajući se da drema. — Firija drakuluj! — mrmljao je Krsta kolutajući očima, i pođe lagano kao mačka, gledajući ispod oka, ne bi li ga našao.

A po razbojištu se razmileli i Jankulj, i Vučko, i Tanasije... Čak i Krsta vozar zapalio neku lulu i cima guste dimove.

Ipak... pogledasmo slobodno u nebo i zaradovasmo se životu. POD OKRILjEM KRSTA Bolničari su odnosili mrtve i ranjene, a artiljerci su na rukama nosili glomazne topove, da se ne bi čuo ni najmanji

Povremeno zasija sunčev odblesak sa zlatnoga krsta u njegovoj ruci... Već su blizu, i golim okom se vide. Razaznajemo meštane u kolima i nekoliko vojnika bez oružja...

Svi su onda zavukli ruke u džepove, i smireni, kao da se ništa nije dogodilo, maršovali dalje. A Krsta već pojahao, klacka se na konju i užario očima, kao da drema.

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

Šareni prosjaci pod tvojom nogom rikali bi uzalud za Bogom. Osmeh bi ti razočaran i blag padao sa krsta, kao golub beo i drag. A da nebo zagrmi i raspe kamenje sa puteva strmi u deveti čas. Oči tvoje ne bi dizo krikom.

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

pa još to ništa, no lijepo došla, brate moj, pa izbušila ateljku otrag, pa odozgor, od vrata do krsta, sve isprepletala dretvom, tamo i amo, pa nije ni zakrila, no stoji 'nako, da sav svijet gleda — časni je ubio!...

i tada mu iz očiju vejaše nekakva plašnja, i on uzbuđeno nosaše ruku sa čela na grudi, tvoreći na sebi znak svetoga krsta. Zatim stade među radnike, — četiri ženske i dva momčeta, — odmeri širu postat, razredi žeteoce i poče rad.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Danojlić KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME Sadržaj ČUDNI LjUDI, I MUDRI I LUDI 3 OVAJ DEČAK ZOVE SE PEPO KRSTA 4 RAZBOLEO SE PEPO KRSTA 6 KRSTA PEPO POSLE BOLESTI 8 KAKO ŠETA STARI PROFESOR 9 GDE JE CICA 12 STARCI U LETO 16 PESMA

TRAMVAJI I DRUGE PESME Sadržaj ČUDNI LjUDI, I MUDRI I LUDI 3 OVAJ DEČAK ZOVE SE PEPO KRSTA 4 RAZBOLEO SE PEPO KRSTA 6 KRSTA PEPO POSLE BOLESTI 8 KAKO ŠETA STARI PROFESOR 9 GDE JE CICA 12 STARCI U LETO 16 PESMA O BABI KOJA PLIVA POSRED

I DRUGE PESME Sadržaj ČUDNI LjUDI, I MUDRI I LUDI 3 OVAJ DEČAK ZOVE SE PEPO KRSTA 4 RAZBOLEO SE PEPO KRSTA 6 KRSTA PEPO POSLE BOLESTI 8 KAKO ŠETA STARI PROFESOR 9 GDE JE CICA 12 STARCI U LETO 16 PESMA O BABI KOJA PLIVA POSRED

I DRUGE PESME Stefanu i Borislavu ČUDNI LjUDI, I MUDRI I LUDI OVAJ DEČAK ZOVE SE PEPO KRSTA Ovaj dečak zove se Pepo Krsta. On stanuje u poslednjoj ulici u velikoj kamenoj kući.

LjUDI, I MUDRI I LUDI OVAJ DEČAK ZOVE SE PEPO KRSTA Ovaj dečak zove se Pepo Krsta. On stanuje u poslednjoj ulici u velikoj kamenoj kući.

Njegov tata je džambas kome su u jednoj tuči Odsekli pola uveta i dva prsta. Ovaj tužni dečak zove se Krsta Pepo Od majke Lize i oca Hohohonda. Pa lepo. I šta onda?

Gledajte ga: liči na cara bez prestola Kome su varvari oteli dečje carstvo. RAZBOLEO SE PEPO KRSTA Razboleo se Pepo Krsta, jedne mračne noći kad su oblaci nanosili buru, Zabolela ga glava, grudi, krsta, Dobio

RAZBOLEO SE PEPO KRSTA Razboleo se Pepo Krsta, jedne mračne noći kad su oblaci nanosili buru, Zabolela ga glava, grudi, krsta, Dobio visoku temperaturu.

SE PEPO KRSTA Razboleo se Pepo Krsta, jedne mračne noći kad su oblaci nanosili buru, Zabolela ga glava, grudi, krsta, Dobio visoku temperaturu.

Pogledao Krsta čistu, mirnu sobicu, I maminu plavu, iznošenu bluzu, I još je spazio na Džonovom licu Nešto što je, možda, ličilo na

očnih kapaka, Zaželevši da se to veče dobrote produži Do kraja života kroz život svih dečaka. KRSTA PEPO POSLE BOLESTI Dva meseca je Pepo ležao u krevetu, I jutros išetao na sneg gde se svetlost ko srebro toči.

PROLEĆE U RECI Rečna obala se noćas razmakla (Krckalo je, kao kad škripe krsta), I raspukao se poput stakla Led debeo četiri prsta.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Smrad uhvati lafa u kljusama, zatrije se ime crnogorsko, ne ostade krsta od tri prsta! VOJVODA MILIJA Čujete li kolo kako pjeva? Kâ je ona pjesna izvedena, iz glave je cijela naroda.

Blago tebi zadovijek, starče, čudno li ćeš nešto doživjeti! KNEZ ROGAN Koje drže da je naša strana, al' od krsta ali je od stuba? KNEZ JANKO Mi smo vazda od krsta držali.

KNEZ ROGAN Koje drže da je naša strana, al' od krsta ali je od stuba? KNEZ JANKO Mi smo vazda od krsta držali. KNEZ ROGAN Hiljadu sam plećah oglodao, ali ove ne viđeh nesreće. Čije ovo pleće te ga gledam?

Vidite li onoga kadije? Drŷga nema u četiri zemlje. U njega su medene riječi, uvija se kâ vrag oko krsta, ama punan gube i lukavstva; krvnika ga rišćanskoga nema — zaklala ga puška crnogorska! NROĐOŠE SVATOVI.

Stradanje je krsta dobrodjetelj; prekaljena iskušenjem duša râni t'jelo ognjem elektrizma, a nadežda veže dušu s nebom kako luča sa suncem

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

Sad turi čašicu u džep od dolame, pa se stade krstiti, govoreći: „Jest časnoga mi krsta! On je. On!“ „Ko to?“ „Ama gledajte!“ reče đakon kazujući rukom put prozora.

Ja se, krsta mi, čudim što je ovo čeljade još u oca!“ „A inokosan je čovjek. Nema je ko zamjeniti“, odgovori stari. „To je, valaj,

“ Veličanstven bijaše starac u tome času. Sunce sijaše nad njim, i zraci mu odbijahu se od zlatnoga krsta; srebrena Vladičina brada i cijela mu glava treptaše u svjetilu, tako da im se prizre kao s neba poslani kakav

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

U pleću strana od krsta vazda se nagla brojila, a polje tursko; no vidiš li ove barjake ispod raskršća? Ovo su naši, a turski se ni jedan ne

Stu (nazad) nicina, tera te mrcina. Da izađeš u Dunav, u more, u kamen, da više tu ne budeš. Levah prst krsta nema. Stu nicina, tera te mrcina. Izađi u more, u Dunav, u kamen da više tu ne budeš.

E, ’oću ovu čašu popiti, makar se neću opiti. Sve do maloga prsta, tako mi časnoga krsta! Kome sam god nazdravio, dobro mu je bilo. Zdrav si, Jovo, moje desio krilo!

Sveti Sava - SABRANA DELA

početak ovako treba činiti: posle lupanja zvona, tadašnji dnevni jerej blagosilja Boga i kadionicom naznačuje lik časnog krsta pred svetom trpezom sa pohvalom Bogu.

I tada, stavši pred svete dveri, znamenuje kadionicom lik časnog krsta i zajedno sa znamenjem uzašilje slavu Presvetoj Trojici, ovako govoreći da svi čuju: „Slava Svetoj, i jednosušnoj,

Napastima različitim zmija neprijateljska podigla se na stado tvoje, ali nju, oče, oružjem krsta i molitvom svojom umrtvi, i Mir Od Boga otačastvu svom izmoli, bogomudri Simeone!

Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU

(Povedu Skitnicu u kafanu. Odjednom, iznenađena, Ikonija se okrene.) IKONIJA: Ama čekajte! Ovoga mi krsta! Vidite li vi ovo čudo? ANĐELKO: Kakvo sad čudo? IKONIJA: Nestala govornica! ANĐELKO: Kakva sad govornica?

(Odjuri u kujnu) ANĐELKO: Ajde, za svašta nos u kecelju! (Spolja ulaze Ikonija i Stavra) IKONIJA: Ovoga mi krsta! Odneli ga zajdno sa govornicom! STAVRA: Zglajzo, bilo je i preko radija. I to zbog verbalizma.

Pa posle država kriva, i zajednica! Najlakše danas biti sirotinja! Natoči mi još jednu. Rep na krsta, sve četri uvis, mozak na otavu! A decu društvu na teret! IKONIJA: Otkud mu deca kad je neoženjen, šta pričaš!

Sada ti sam izvuci zaključak! CMILjA: A možda može preko Crvenog krsta? JAGODA: Kad bi mu bar znala ime i prezime! CMILjA: A šta kažete da pošaljemo opis? Rekla si da ti se urezo...

Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE

Prvi broj znači godinu rođenja, jedan krst znači koje se godine čovjek zafratrio, dakle, kad je umro za svijet, a dva krsta znače godinu u kojoj je zbilja umro, onako kao što i mi mremo.

— Ne pomaže tu zabašurivati ni trošiti riči u vitar... Sve se zna. — Ma ko je to slagâ, trista mu krsta i svetaca?! Tada se knez umiješa i napravi lice kao da sve zna. — Ne psuj, magarčino, nego kazuj di je konj.

U trijemu sudskom, među drugim seljacima, Bakonja vidje Krsta, Vrtirepova brata, koji je juče dolazio u manastir. Kako Bone i advokat uđoše ka sudiji, rekavši njemu da čeka, Bakonja

Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA

Otvori belo jezero šake Da ruke nisu mi dva krsta Da oči nisu mi dve rake. Otvori svu tišinu — nagni san Da otkrivam tajnu noć i dan.

Ćosić, Dobrica - KORENI

pričala je više puta, hvalila se kako je on, Aćim, kad je pošla preko mostića na obalu, odjednom počeo da joj lomi krsta kao kurjak grmlje; umalo nije pala u Moravu. „Viknula sam Luki: zaustavi vodenicu! On buli u mene i čudi se šta mi je.

Šume su sve do Morave bile. On ih je palio, pa posle čupao panjeve i sebi lomio krsta i plećke. Sekire su krv prolivale kad se zemlja zauzimala. Jaki i vredni više uzeše. Slabi i lenji odoše ovima u sluge.

A ako si žensko, ti, krvavče malo što njoj sada krsta razvaljuješ, onda da si njiva pored reke što svake godine rađa. Srbijica je puna ralica.

Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Onda je osetio udar, ne i bol: udarilo ga je u leđa, u krsta, znao je da ga je stiglo, Čamdžijina pesma bila je obuhvatnija od crne neizmernosti, radost ga je još protresala a neki

Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE

Ne rekoste li sami da su oni bili ludi od bola? A čim su se osvestili, podsetite se kad besmo kod Krsta, oni su već navaljivali da se vrate, po cenu života, prezirući ga, naročito majka. — Ali se nisu vratili.

Malo zatim, kola Crvenoga krsta zadihano pristigoše, pa dva čoveka, posle kratke ocene položaja, očevidno naviknuti, ispuniše, koliko vično toliko i

Tu, od početka njenoga, prvo su nosioci krsta i koljiva, bez dogovora, ubrzali korake. Za njima je, da bi održao odstojanje, požurio i sam nosač odličja.

— A ne, nikako — rekoh ja ozbiljno, — ono je pod zaštitom Crvenoga krsta. — Ne mislim u tome smislu — popravlja me doktor — nego pitam, da li se dešava da slučajno meci padnu u previjalište?

krenuo onim kao dlan ravnim putem za Čevrntiju da kumuje ispisniku Miliću Sandučareviću, i kasao, kasao sve do „Beloga krsta“, gde su ga presreli pa ga tu zadržali i odatle vratili, da se ne lupa zabadava i ne mlati praznu slamu, tražeći

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

vijeća, dekani i prodekani, šefovi katedara, intendanti centralnih kazališta, predsjednik Centralnog od- bora Crvenog krsta.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

na ručak, pa po ručku pripali čibuk, prevali se na šiltu i prisrkujući kafu počne ga pitati: — Daj, Krsto, tvoga ti krsta, pravo mi kaži što ću te pitat. — Hoću, aga, sve kao da ću sad umrijeti.

Petković, Vladislav Dis - PESME

lepa, kao osmeh bajke, Kao cvet od srebra u zaspaloj kosi; Moja suza teška, kao sanduk majke, Kao mladost koju krst do krsta nosi, Iz umrlog jada U dubinu pada.

Lepo me primi tuđina ta: Sve neki dobri, od srca ljudi Al' biti raspet na krsta dva, To je tek teško, ne leči se tudi Otadžbina prvi, a dom krst je drugi. Još bolovi sasvim novi, ali dugi.

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

na golim kolenima žene i neki ljudi, a pogdekoja starica pred svetim kipom na hladnoj kamenoj ploči jezikom čini znak krsta. Čuje se šuštanje odela i teški, duboki uzdasi, od kojih uzdaha kao da se crkva mekom, toplom vlagom zastrla.

Čuj, boga ti! Je li, opet ću užeći oganj u svojoj kući? I opet ću se penjati uz naše krševe i odmoriću se kod staroga krsta od živa kamena... Neka, neka, ozdraviću... — Hoćeš, daće bog, — tužno odgovara stara. — Ali zaspi, sviće!

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

besmislena: Šareni prosjaci pod tvojom nogom rikali bi uzalud za Bogom, Osmeh bi ti razočaran i blag padao sa krsta, kao golub beo i drag.

Nušić, Branislav - GOSPOĐA MINISTARKA

VASA: A kako ti se zvala pokojna majka? KALENIĆ: Mara. VASA: A otac? KALENIĆ: Krsta. VASA: E, da me ubiješ, ne pamtim nikakvu Maru i Krstu u familiji. ŽIVKA: Ni ja.

Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE

Pa mu i to bi malo. No, čim Seno popi kavu i ispuši cigaretu, on mu pruži gusle: — Tako ti krsta sad jednu još postaru; jednu kako je bilo u Kosovu!.. — Ne znam, aga, i ne diraj me, vjere ti!

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

(Možda još i sad u pola znamo Pod ovom travom koga imamo.) Dugo je vila ovdena čala Kraj grobna krsta drvena, mala, I kad već drvo trulež zapleni, Dolazi kamen da ga zameni: Kad već i nami crvotoč preti, Tada se

Videćeš ga na Golgoti Kako mirno, svesno pati, I sa krsta, u mukama Nov će život obećati, — Među zlima dobar strada, Vrlina se docne štuje; Ti ga vidiš kako pada, — Al’

Krakov, Stanislav - KRILA

Fenjer je ugašen. Duško je već tiho šikao sa glavom na bisagama, i nije osećao kako mu revolver žulja krsta. Sanjao je o nekoj crnoj ženi, koja je pri hodu izbacivala visoke kukove, i imala jamice na laktovima.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Busurmanъ, tы, čto li?! I Pyc opet produži energično da se krsti i da nešto šapuće. — Da mješte krsta bješe udario na se čelikovi pancijer, šćah ti vjerovati da pomaga; ama krst? — mučna rabota!

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 3

— Šta imam ja da vas guram!... Vi ste bili levo od nas, prema početnom delu leve horizontalne prečage krsta, gde su oni Zupčasti Kamenjari.

Objasni ti meni gde se taj Kočobej nalazi na tom krstu. — Na početnom delu desnog horizontalnog kraka krsta. — A-ha! Sa njega se izlazi na vrh. — Sećam se, to poslepodne imali smo muke da pronađemo naše trobojke.

! Treba jurišati! Srpska mi truba trubeše od tova selo Drenova Razleže se pesma kroz rovove. Moj dobrovoljac Krsta ne mogade više, već skoči sa bombom u ruci i viknu: — Napred, braćo! Za mnom! — Još nije vreme! — Nazad, nazad!

Naiđosmo na grupu vojnika koji su pravili „španske konje“. Uglavljivali su po dva krsta za krajeve dugačke motke. Slobodne krakove krsta spajali su letvama. Oko ovih letava obavijali su bodljikavu žicu.

Uglavljivali su po dva krsta za krajeve dugačke motke. Slobodne krakove krsta spajali su letvama. Oko ovih letava obavijali su bodljikavu žicu.

Prisetio sam se tada da nam je kapetan Radojčić objašnjavao kako izgleda kajmakčalanski masiv. U obliku krsta. A ovo naselje nalazi se na onom gornjem vertikalnom kraku krsta. Upravo, sada bi to bio donji krak.

U obliku krsta. A ovo naselje nalazi se na onom gornjem vertikalnom kraku krsta. Upravo, sada bi to bio donji krak. Sa mesta na kome smo se sada nalazili vidi se jedna strana horizontalne prečage,

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Preko brega izdaleka Jutrenja se začu jeka Sa crkvene kule zvona. Po tri krsta, tri poklona Sve tri duše učiniše. U molitvi tijoj stoje Njih pobožnih duša troje, Sada sniže, sada više Jutra

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

'nako po právi... — Ja ne znam — zavija i zapleće Mićan. — Rakija, Mićane, rakija! Nemoj zavijati. Časnog mi krsta, ne krstio se njim već klanjô kô Turčin ili nosio škrljak kô trbušasti Likota — sram ga i stid bilo Kristova lišca!

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

3. ima naročitu primenu u vračanjima oko stoke. Njome se baje preko kravljih krsta, »da bi krava imala mleka« (SE3, 32, 1925, 425).

od probadi i glavobolje (ŽSS, 305; GZM, 4, 160); privija se na vratne žile, kada bole oči (ŽSS, 317), i na butine i krsta, kada žena ima neurednu menstruaciju (ŽSS, 187); ili kad hoće da pobaci (SEZ, 13, 1909, 393); takođe od zapaljenja mozga

Kad se ,nose krsta̓ obiđe se oko z. tri puta, obnovi se krst, i obeduje se tu. 3. je tabuiran i neprikosnoven: na nj se ne sme peti, piti

Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ

kao da je Prohoru nekom volšebnom silom i umećem pošlo za rukom da najlepšeg muškarca smanji do veličine svoga krsta, da ga odrveni i prikači za njega.

Svet mača i svet krsta stoje na našim zgurenim leđima i za nas nema odmora i počinka. Naše dužnosti nam se nameću kao preteški teret koji

Svako je zabavljen svojim mislima. Lauš se proteže kao da hoće iz krsta i udova da istisne tupi bol. Jelena ukrstila ruke na krilu, ispreprela prste, dlanove okrenute nagore, dugim vlasima

Ilić, Vojislav J. - PESME

I dok mrtav junak leži, Vranac konjic poljem beži. Pram njegove guste kose Jecajući vetri nose I gde pade, krsta kije, Gusti bršljan da se vije. Ah, za mrtve ko da mari?

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

štofa kaput do kolena, natrag s prekačkom, a kroz tu prekačku, ako je vetar, prodevena marama od vunice, da greje krsta. Kosa crna, zalizana, u tvrdu punđu stisnuta.

Popa, Vasko - USPRAVNA ZEMLJA

nas nagledaj se sebe Čikamo te čudo (1954—1971) POVRATAK U BEOGRAD POVRATAK U BEOGRAD Dovde do ovog vodenog krsta Tri su me vučje stope dovele Umio sam lice u rajskoj reci Obrisao ga o skute suncorodice Nadvijene nad

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

A neki su i kroz Albaniju pomrli. Mnogo mu je bilo žao kad je čuo da je Krsta vozar umro od gladi kada su išli preko pirinčanih pola. A kaplar Vučko udavio se u reci Maći. Jankulja su ubili Arnauti.

Kapetan Radojčić pogleda u kartu. — Da. Planinski masiv je u obliku krsta. Iz donjeg levog ugla izvire taj Kajmakčalanski potok. On teče sredinom masiva, koji se nalazi u tom uglu...

— Sad mi je donekle jasno — veli poručnik Mišić. — A na kom delu krsta tebe razapeše? — Čekajte, molim vas. Ti kažeš da si bio u komitskom odredu? — zapita kapetan Radojčić. — Bio sam...

Da su uspeli Bugari, naše trupe, koje su bile na ovom početnom delu vertikalnog kraka krsta, morale bi da beže navrat-nanos. Ali, na sreću, naši zaustave Bugare kod Gorničeva, iznad Ostrovskog jezera.

gotovo celu bližu vertikalnu prečagu krstastoga masiva i otpočnu napad na celu dužinu levog horizontalnog kraka krsta. Sada je došla u pitanje bugarska ofanziva kod Ostrovskog jezera.

— U donji levi ugao krsta — dopunjuje Predrag. — Slušao sam docnije da su bugarski vojnici bili pijani. Izgleda mi da je ovaj običaj kod njih

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

gospodsko odelo, pa pripasa sablju okovanu, pa uzima kondir vina rujna, te napija krasnu slavu božju, sretna puta i krsta časnoga, u svom dvoru, za stolom svojijem; vojvodi je to i pre i posle.

roni Jelica gospođa: „Volim s tobom časno poginuti neg' ljubiti na sramotu Turke; neću svoju veru izgubiti i časnoga krsta pogaziti“.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

On mi kaza: »Idu, reče, u Jerusalim, hitaju da stignu u crkvu na prazdnik vazdviženija častnago i životvoreštago krsta što će skoro biti.« Rekoh ja njemu: »Bi li i mene sa sobom primili ako pođem tamo?

A kad dođe čas da sveštenik diže častno drevo krsta Hristova, svi se ljudi tiskaju unutra, malo i veliko, da gledaju krst.

I bez straha uđoh unutra. Udostojih se viđenju častnoga i životvoreštoga krsta... Pripadoh ja k zemlji i celivah častni krst i tako se skoro vratih. Smili mi se biti kod moje isporučnice.

Hristov oni nerukopisati obraz i presvete Bogorodice rizu i krstove častne mnogi poneše one što su od samoga Hristova krsta životvornoga dreva.

zatvoraše, biše, globiše, dobro im izotimaše I do konca ogoluzniše hrišćane koji se ne ktiše turčiti ni častnoga krsta Hristova pod noge gaziti. Svu onu istočnu zemlju obilazeći im harajući i globeći, hrišćanom svuda golem zulum činjahu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti