Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
On je, kako je sam pisao, poznao »avet« što se zove »staranje za svakidašnji kruh«. I zato što njegovo književno obrazovanje nije bilo dovršeno, zato što nije mogao da piše na dokolici, lagano i pažljivo,
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
na ovo paziti: kad te budem gore nosila, čim ja i kadgod zinem, ti ćeš morati svaki put baciti u moj kljun po jedan kruh, jednog pečenog ovna i uliti jedno vijedro vina. I dok ja sve to potrošim, ti ćeš biti gore.
Kadgod je ona zinula, on joj je bacio u kljun jedan kruh, jednog ovna, n ulio jedno vijedro vina. Ali kad su već bili blizu vrha, bilo je već sve potrošeno što je on bio
Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE
Noć je bezmerna. „Šta to čuh, šta to čuh! Sluh, duh, kruh... suh, plug... puh, sluh... njuh, ...čuh, njuh, buh, truh, duh... suh, vuh, kluh, sruh, duh, duh, sluh... čuh... čuh...
Pandurović, Sima - PESME
ići kroz pustoš i mrak; Lupati telo, ranjavati duh Kroz nizak, tesan i memljivi trem; Nemati utehu za nasušni kruh: Samoća je uvek bol dubok i nêm.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Bože, daj da te do naše duboke starosti ljubimo kao kruh i vino, jedan drugoga pohodeći kao sretni i čestiti, nikad se ne omrazili nego se milosnom bogu molili, pribranih se
Ljubili se kao kruh i vino i milovali kao prava braća, a bog svijeh nas i u svaki dobri čas! 3a zdravlje i dugi život svakojega mojega
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
” On uzme kruh i krene dalje i do malo srete opet drugu babu. Ona ga upita kuda će, a on joj kaže da ide prositi đevojku tu i tu, a
Baba mu reče: „Kruh kad dođeš pred kuću baci onijem zvjeradma da te ne izjedu, a kad ti do najveće muke bude, upitaj najpriđe lješnika pa
Pokrije je jednom sitkom da ne bi pobjegla, pa se opet povrati za kruh, ali ne mogući nigđe ni otkle dobaviti vrati se jadan i žalostan doma bez zalogaja kruha.
zlu i preopaku ženu s kojom se drugi put vjenčao, a imao je od prve žene samo jednu šćer blagu kao andio, dobru kao kruh, da joj u onome mjestu nije druge bilo, a pri tom bijaše i lijepa kao vila od gore, visoka kao jela, a tanka kao
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
“ A i jest fratar Kušmelja ljubio mimo braću i mimo sve rođake, ljubio ga je „kao kruh vino“. Samo da znate koliko je puta s njim jeo, baš s njim za jednijem stolom, i u manastiru i po župama!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
, „žrtva” i tome slične, već i za one druge prisnije riječi kao što je riječ „misao , i riječ „pravda”, i riječ „kruh“; i kao što je, na koncu, riječ „život“, i riječ „čovjek“ .
Koji put mi je čisto stidno što jedem svoj kruh. Ali što se može! — kažu: „živjeti se mora”. Među raznim značenjima koje ima ta mnogosmislena riječ, eto postoji i
Kako li su naivni bili ekonomisti i sociolozi minulih vremena kad su mislili da su mase baš zaljubljene u kruh! Ta molim vas, što tako naročito, tako zamamljivo ima u kruhu?
Gluposti! Nije ljudima bilo do kruha! Bilo im je do onoga do čega je uvijek i jedino čovjeku: do života. A kruh je bio samo jedno, prilično ubogo i primitivno, sredstvo da se taj život nekako održi.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
na ovo paziti: kad te budem gore nosila, čim ja i kad god zinem, ti ćeš morati svaki put baciti u moj kljun po jedan kruh, jednog pečenog ovna i uliti jedno vijedro vina. I dok ja sve to potrošim, ti ćeš biti gore.
Kad god je ona zinula, on joj je bacio u kljun jedan kruh, jednog ovna, i ulio jedno vijedro vina. Ali kad su već bili blizu vrha, bilo je već sve potrošeno što je on bio
Kad je već bio blizu careva dvora, udari ispred jedne kuće, a tu je planinka kruh zapretavala, pa kad vidi onu krkaču oko kočije, izleti van pa onijem loparom opali jednoga soldata po leđima, te i
A car mu reče: — Kako to? — Tako, — odgovori ovaj i ošine kuju, a ona skikne i pobjegne, a on vabne na kruh, i ona opet dođe pa se stane lagoditi oko njega; potom primjeri pa ošine ženu što je većma mogao, a ona drekne pa ga
— Evo ova, zato što mi znamo svačije grehote, a niko naše; ova druga (okrene klobuk oko glave): jedem svačiji kruh, a niko moj; a ova treća: ljubim svačije žene, a niko moje. A seljak odgovori: — A zašto nemate i četvrtu? — Kakvu?
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
—A zašto? — primeti sažalno drugi. —Nose nam kruh! Da ni njih, dvostruko bi dobivali. —Bi?... Svejedno, zlo po siromaha! —Pa uzmi ga ti, kad žališ!
Osetivši glad, s Markom sede na ivicu puta da se za čas založe hlebom. Lome i jedu svoj kruh mirno, polako, ne osvrćući se na svet koji prolazi pored njih. —Hoćemo li mahom kući? — upita Marko.
Sjeli su kao i drugi na ivicu puta, do samoga mora, na odvaljeno kamenje što leži po još nedograđenoj cesti. Vade kruh iz torbe, krmadaju ga, no nekako im se ne prima zalogajem u ustima; zvijeraju uokolo, a pogled im i nehotice pada na
Pored njih marširaju vojnici, a on se ne miče s puta, jede svoj kruh i gleda. Djevojka se pak žurno ukloni s puta i zađe među grmlje. — Što se bojiš? — nasmija se.
Razmišlja: „I sutra osviće dan, ko zna da bog providi za duhan i kruh!” Još dugo bi se tješio tom nadom i ne bi s mjesta krenuo, da nije opazio da i na župnoj crkvi, mahom, zatvaraju kapke.
Šljegavši u dražicu, svuče jaketu, omota u nju sklenicu, duhan i kruh, pa stavi pod smokvu. Čučeći prevrće vlažno kamenje i prstima miješa crnicu da izvuče crvića.
I radom nastaviše. Jednoga dana, za odmora, lomeći kruh, reče Ilija Lazu: —Onaj debeli zastupnik nije naše vjere... —Otkud?
Ćipiko, Ivo - Pauci
—Čuj, Radivoje, — poče Smiljana tihim glasom, ovo je moje umiljato janje: vidiš kako je poplašeno? Dobra je ona kao kruh što se jede, radišna kao pčelica... Do tebe je, sine, ili do tvojih u kući, što janje pobježe svojoj majci...
Vrijedna Božica i milokrvna, majka kao duša, a Cvijeta s Pavlom smirila se, i za nju veli čovjek: — Nije no kao kruh što se jede ...
Petrović, Rastko - PESME
Da li je još tada bila rođena ova knjižica u meni? Božiji sin je ipak, ma i samo meni rekao: Jedi ovaj kruh jer je to moje telo! I ja postah rad njega ljudožder. I pij ovo vino, jer je moja krv! Ija i rad njega postah krvopija.
I tako me raskida i štiti njen duh, Al nigde ne naiđoh prolaska njenog trag, Zalud mrvila za sobom stvarnosti kruh, Iz svakog sna pretekne pokret joj blag Al ne i deo tela kojim pronese ovaj dah.