Obradović, Dositej - PISMO HARALAMPIJU
Za sav rod naš mi ćemo g’ moliti, Sa suzami NjEMU govoriti. Svetla kruno, JOSIFE VELIKI, Prostri milost TVOJU na rod srpski. Obrati lice i TVOJ pogled blagi! Na dedova TVOJI(H) narod dragi.
Kostić, Laza - PESME
svevideć mu iznesi na vidik sramote slavne, slave sramotne! A što je slavno, što je večno u nj, ni ti mu, kruno slava, ne okrun'! Al' de će naći molitva te ta? U raju zar? Zacelo tamo, da!
Nek boginji bude žrtva, pogubi ga, kruno svetla, skini mržnju s moje duše, da ljubavi nije smetnja.” Tako zbori neva mlada, razgovor joj ognjem seva, mlad je
Moć pobeda filišćanskih i naroda grdna beda i naslada zlobe radi Samsonovih slavnih dela. „Svetla kruno, slavo mlada,” svećenički zbori deda, „misliš li mu ti milostit, izrailjski narod ne da.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Pošto ga prijave pusti ga car preda se pa ga zapita: — Hoćeš li čuvati ovce? A on odgovori: — Hoću, svetla kruno! Onda ga car primi i stane ga svetovati i učiti: — Ima ovde jedno jezero, i pokraj jezera vrlo lepa paša, pa kako
Na to se car nasmija, svuče sa sebe lovačke 'aljine i pokaže mu se. — Oprosti, svijetla kruno! Da sam znao ko je sa mnom, ne bih se onako ponaš'o — reče vojnik i pade preda nj na koljena.
Tako je vojnik ministrov'o dvije tri godine; i jednoga dana reći će caru ovako: — Svijetla kruno, ja neću više ovoga gospo'stva; ja volim opet biti prost vojnik, pa imati svoju slobodu, negoli ovako živjeti.
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
- Metež u Dobru: pamuk dobrote gužva se. Vene dušin integral. - Poskoka, kobru uvijaš u se, Kruno od uma orkestre žurni naprslih struna. Četvrto pevanje Zemlja je miris bratoubistva, pletivo jeze koje se para.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Pošto ga prijave, pusti ga car preda se, pa ga zapita: „Hoćeš li čuvati ovce?” A on odgovori: „Hoću, svetla kruno!” Onda ga car primi i stane ga svetovati i učiti: „Ima ovde jedno jezero, i pokraj jezera vrlo lepa paša, pa kako
Potom dar mu da svoj veliki i prekrasni brod, a on svoj ostavi onđe, ali reče caru: „Svijetla kruno! ne će mene kod doma mog vjerovati, ako mi ne daš jednoga od svojijeh ministara.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
— viknu knez ustajući. — E, zlatno moje dite... ali ne pet nego dvajest, Ive, kruno moja! Bakonja odmahnu rukom i otide.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Gde si, Dušane, kruno carska, da vidiš sokolove tvoje sive? Da li znadeš da nam je carstvo veće i od tvoga.“ Počeo je Jaćim i sa trotoara
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Pošto ga prijave, pusti ga car preda se, pa ga zapita — Hoćeš li čuvati ovce? A on odgovori: — Hoću, svetla kruno!
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Usudi se starac reći svojoj Anušci: „Klanjam ti se, svetla kruno, naša carice: Sad si jednom i ti srećna, sad već imaš sve!“ Al’ carica prodera se: „Gle ugursuza!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
KATUNOVIĆ: Hoćemo, gospodaru! PRVI SERDAR: Hoćemo, kruno naša! DRUGI SERDAR: Pogonićemo skota tog. TREĆI SERDAR: Krvnika večitog!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
I CARICA MILICA Car Lazare sjede za večeru, pokraj njega carica Milica; veli njemu carica Milica: „Car-Lazare, srpska kruno zlatna, ti polaziš sjutra u Kosovo, s sobom vodiš sluge i vojvode, a kod dvora nikog ne ostavljaš, care Lazo, od
“ Vojvoda mu bolje odaziva: „Zdravo, kralju od Maćedonije, zlatna kruno pod nebom na zemlji, jasna zvezdo na Maćedoniji!
gospodaru, neg' mu poče ovako nevoljan junak govoriti: „Evo tebi nosim tužne glase i priglase, moja sv'jetla kruno, tužne glase i priglase, kê ovako višnji hoće, kako ti su kleti Turci sve države zapl'jenili, — nevjera ih ubila, — a