Dučić, Jovan - PESME
mora, Pri zalasku sunca u prvoj tišini, u blistavoj senci smaragdovih gora — Bleda, kao čežnja, nepoznata žena, S krunom i u sjaju, sedi, misleć na me... Teška je, beskrajna, večna tuga njena Na domaku noći, tišine i tame.
svu noć peva vojska carska; Danas slavi Care, a za carskim stolom Sva vlastela i sva braća hilendarska; Carica pod krunom kao oreolom.
Teodosije - ŽITIJA
vlašću sveštenstva i kao glava crkve u Boga postavljen, potrebno je da se i onaj koji vama vlada u Bogu mirom ukrasi krunom carstva, a ovo je i u vašu čast i pohvalu, slavu i veličanstvo.
pravoslavlja veru, od jeresi oslobođenje, istinito krštenje, crkava podizanje, svetitelja velelepotu, carsko ukrašavanje krunom, naroda uzakonjenje, ka pokajanju poučenje, inoka sabranje, ništih ishranu, siročadi smilovanje, za života i posle smrti
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
- Neka se strada: meni, po glavi, krši se, prska, s krunom o nebu, šljiva - a srpska. IMA NEKA VASIONA Jer, ipak, „ima neka vasiona“. što kaza seljak, osušen i spečen.
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
VIII NA TIČARU Na tičarskom ravnom polju, gde protiče hladna Drina, Sa lisnatom svojom krunom hrast se diže od starina. Njega munja ne udara, nit' sekira oštra seče, Pastir pod njim hlad uživa čekajući blago veče.
— Na tičarskom ravnom polju, gde protiče hladna Drina, Sa lisnatom svojom krunom hrast se diže od starina. Njega munja ne udara, nit' sekira oštra seče, Pod njim sam se odmarao u spokojno majsko veče
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
sjajne slike moje mladosti, i opet vidim tebe, mila jeseni, obučenu u sve ove lepote i krunisanu sjajnom, dragocenom krunom, berbom vinogradskom...
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
triju mora, Pri zalasku sunca, u prvoj tišini, Tužna u senci smaragdovih gora, Bleda kao čežnja, nepoznata žena, S krunom i u sjaju, sedi, misleć' na me... Teška je, beskrajna večna tuga njena Na domaku noći, tišine, i tame.
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
On jedini u prostoru sv'jetlom u crnu je oblačen porfiru; zla svakoga najljuće krajnosti pod jednom su u nj krunom sabrane; on katedru mračnu sočinjava pozorišta svakog užasnoga!
Druga bješe prozračna ideja izvajana na kristalni šator - svemoguća poezija tvorca, okrunjena krunom tvorenija; sve krasote koje biće ima i um tvorca sjajni, bespredjelni koje vidi u carstvo svjetlosti pod tom
tvorenija; sve krasote koje biće ima i um tvorca sjajni, bespredjelni koje vidi u carstvo svjetlosti pod tom krunom bjehu okrunjene, na tom licu bjehu izražene u sjajnosti svetog sovršenstva.
Udar ovi prvi i najsjajni njihovo je razdrobio carstvo. Pob'jeđene mojom krunom sjajnom, sakriše se u guste gomile u prostore mrtvijeh bezdanah; tamo svoje mrtve i plačevne satvaraju sa smrću
smiješ vragom zlijem nazvat oca svoga i oca mirovah, koji te je iz jednog atoma u vječnoga pretvorio duha, okrunio krunom arhangelskom, da uživaš vječite sladosti u predjele neba blaženoga?
Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA
No kad se Napoleon vratio sa Elbe morade Laplasov zaštitnik da, sa krunom i železom u prtljagu, beži iz Pariza, a Laplas da se sakrije u mišju rupu.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Izgledala je lepša od svake kraljice, pod krunom nasred crkve, i nasmešila se tako zanosno na Nikolu onda kad je sveštenik upitao je li njena draga volja da za njega
Petković, Vladislav Dis - PESME
Da me vide, dođu oči, i ja vidim tad: Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet, I njen pogled što me gleda kao iz cveća, Što me gleda, što mi kaže da me oseća, Što mi brižno pruža
me gleda kao iz cveća, Što me gleda, što mi kaže da me oseća, Što mi brižno pruža odmor i nežnosti svet, Njenu glavu s krunom kose i u kosi cvet.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
a to je, snahice: Što nisam herceg ili kraljević, — A bih onako sasvim kraljevski, Kraljevske moći znakom svakojim: S krunom, porfirom i sa grbovi — Udvornika i dvora duždevskog, Detinjstva tvoga sjajne prošlosti — Sa pokornošću vašeg
Ilić, Vojislav J. - PESME
Tako je! Mirno drema bog, Prosuto leži vino, Pod gordom krunom carstva svog Nemirni dan je sinô I sve za blagi odmor zna O, meni bruji glava; Spokojstva, mira hoću ja!...
I šta li znači smisô njen? 1886. NA TIČARU Na tičarskom ravnom polju, gde protiče hladna Drina, Sa lisnatom svojom krunom hrast se diže od starina. Njega munja ne udara, nit sekira oštra seče, Pastir pod njim hlad uživa čekajući blago veče.
I od ovog tužnog dana proteklo je vrlo mnogo. Na tičarskom ravnom polju, gde protiče hladna Drina, Sa lisnatom svojom krunom hrast se diže od starina.