Obradović, Dositej - BASNE
Zaisto (bez hvale), ja po višoj časti volim više slušati nego govoriti, ali bih opet volio u manastiru Krupi s ćuskijom kamenje krčiti, kaono sam i onda kad sam iz Hopova utekao, ili po kamenitoj planini Vučjaku za Jariće vodicu
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Pomenite momčića seljačkog, zarobljena usred doma đačkog. Tako uvijek, u Bosanskoj Krupi, pokraj Une, kao na granici, ja ostavljam četu uspomena, tu mi ginu moji kopljanici.
Teku ljeta, godine umorne i sjećanje na djetinjstvo tupi, evo opet vodenica sivih, ponovo sam u Bosanskoj Krupi. Oj, ratniče niz polje zeleno, zašto nosiš koplje oboreno?