Matavulj, Simo - USKOK
Nevjeste često imaju i krupnijeh briga, jer ne malo Crnogorčadi dođe na svijet ljeti u planini... U toj zdravini životne sile dođu do napona i traže
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Mlaz studena vjetra fijuknu ispod svoda, vrh njihovijeh glava; pomrači se; nekoliko kapi ljosnu na kaldrmu, ama krupnijeh kao lješnici. „Udari vrijeme, božê vrijeme, bjež’ narode!“ viknu neko.
„Udri, udri, za krst časni!“ sokoljaše on nekoga, a obrve mu se nabrale, a lice mu trzavica spopala i nekoliko krupnijeh kapi orosilo mu čelo. „Tata, tata!“ „A, urte sokolovi!
?“ „Bi li krupnijeh među vama?“ zapita vidar. „Ne. Lisac nekakav, prepredeni lisac! Stade nam popovati oko našijeh starijeh običaja, oko
Nevjestama, osim tijeh briga, ostaje i drugijeh krupnijeh, jer ne malo Crnogorčadi na svijet dođe u planini, te im je prvi udisaj, zadah staroga Lovćena, prvi krov zelena čest.
“ reče on. — „Nijesam ja, Spaso, no ti sam sebi!“ — Riječ po riječ, dođosmo do krupnijeh. Ja mu obrnuh pleći, pa doma! „A šta reče u potonju?“ zapita Joka.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
čovjek, drži roštilj na kome su ga krvnici pekli; sveti Jeronim („naš zemjak“), sijede brade do pojasa, grbasta nosa i krupnijeh očiju, koje je izbuljio gledajući ljudsku lubanju, te se činjaše da se čudi on njoj a ona njemu; najzad, njeki koštunjav i
Bakonja se nagleda bradatijeh svetaca, kojih bješe, zar, pedeset, što sitnijeh što krupnijeh u šarenom ikonostasu, virnu kroz male dveri u oltar, pa reče drugu da ga vodi najprije u „opalat“, gdje će kupiti