Radičević, Branko - PESME
teški palošina Krv s' otvori kâ morska pučina, Divno li je tada Srbalj bio, Divno l' svaki glavu zamenio, Divnu l' krvcu zlotvorsku prolio, U njoj danak divno utopio. Oj sunašce žića mog ubavo!
i čemera Laž ne vidi da je i nevera, A ne vidi de se guja vije, De mu guja nasred srca sede, De mu guja vrelu krvcu pije, Krvcu pije, živo srce jede, Veće spava sladak, sladak sanak, Oh kaki će biti mu osvanak!
Laž ne vidi da je i nevera, A ne vidi de se guja vije, De mu guja nasred srca sede, De mu guja vrelu krvcu pije, Krvcu pije, živo srce jede, Veće spava sladak, sladak sanak, Oh kaki će biti mu osvanak!
Dvaest druga, dvaest zlatnih pera, Svakom vjera tvrđa od kamena, Njima vije, njima Milun bije, Na sve strane tursku krvcu lije. Bože mili, da veljega čuda!
Krepko srce, noge, ruke zdrave, Idem, mati, da naberem slave, Idem, mati, s vragom da se bijem, Dušmanina zlobnu krvcu lijem. Vrazi sužnu domovinu tlače, Čujde, mati, kako ona plače!
Boreća se za dom, za ognjište, Zaš ne proli krvcu na bojište? Ne bi oko suzama poteklo, Ne bi grlo jao meni! reklo Od golemi, pregolemi jada, Ne bi, brate, ne bi,
potoke i vrela, Poljubi Srblje, te sokole sive, Poljubi mrtve, poljubi i žive, Poljubi rane po grudi, po glavi, Poljubi krvcu što s' puši u travi. Još ljubnu kule divna Beograda, Pa onda zađe od golema jada.
Iz tebe nam guja sinu, Po srcu nas verne šinu! 13. Proklet bio, dokle bio! A kad mro, ne umro! Krvcu svoju mrući pio! Sam sebeka vrata kro! Dok ti duše što ucveli Ne oproste, vraže beli! 14.
14. Koje Srbin, haj na noge! I na noge poskočiše; Al' međ njima vide mloge Deno krvcu poturiše I odoše u zlotvore, — Ma i brzo Srb pregore. 15. „Neka kukolj, neka ide, Bar je sama sad šenica!
A tvrdo i Turci opasali, Opasali kano ljuta guja, Glava njojzi Ćoroviću Muja, Pa se biju ognjem iz pušaka I prosiplju krvcu od junaka. Ture oće, Srbin ne da stada, Pe eto ti s obe strane jada.
Poznala ga Ajka, povrisnula, Mal' od jada tužna ne svisnula Pa ga onda vadi iz mrtvaca, Te ga nosi i kroz krvcu gaca; Polaže ga na zelenu travu, Belu ruku meće mu pod glavu, I gleda ga Ajkuna sirota, Ne bi l' našla bar štogod
Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA
Kakav bol im muči grudi, I duboki uzdah budi? „Moja deca suze liju, Jer ih dušman muči stari, Dušmanski im krvcu piju: Turci, Nemci i Madžari, Što slobodan svuda nije, Zato Srbin suze lije”.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Pa sad je vodiš, Da sa divotom stvora njezina Potkupiš paši oči lakome, Da prodaš rumen lica nevina Za rumen-krvcu srca njegova! Al’ nećeš, veruj, stara grešnice!
Sve gušći dim!... Više plamena! Isače, zbogom!... Ti skači tamo! Ja ću kroz ova vrata skočiti, Ovim ću putem krvcu točiti! ISAK: Zbogom, Stanoje!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
RADOŠ ORLOVIĆ: Ne poznaješ me!... Dobro, Jam sam sen — Mrtvac sam i ja, i men’ ubiše, I meni krvcu svu iscediše, Pa pođoh ranjen, mrtav, bez srca, Da srce vidim svota poroda, Ja sam Orlović!
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Pro'oda se gore do mlinâ, pa se pred mrak vrati: — Još, veli, nije došô zeman za krst časni krvcu prolivati, za 'Ristovu vjeru umrijeti. Dones'-de, Mićane, još jedan ardović! Drugog dana jope' štuc na rame.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Naši predi su vekovima razmišljali o tome kako gavran i vuk razlikuju ljudsku od životinjske krvi: Lasno ti je krvcu poznavati: ak' udara đetelinom travom, to je, vuče, od ljeljena krvca; ak' udara ječmom i sijenom, to je, vuče, od
(Smrt vojvode Prijezde) Kako tade, tako i danaske: nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu. (Ženidba Maksima Crnojevića) Jô Kajica, moje čedo drago!
vojvode Prijezde) Kako tade, tako i danaske: nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu. (Ženidba Maksima Crnojevića) Jô Kajica, moje čedo drago! Diko moja svagda na divanu! Sabljo britka svagda na majdanu!
i jedan Obrenbegović, da bi njihova plemena jedno protiv drugoga doveka ratovala: Nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu.
jedno protiv drugoga doveka ratovala: Nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu.
On ne smjede poći u Kosovo za krst časni krvcu proljevati i za svoju vjeru umrijeti“. Pak poćera konja na kapiju. Al' eto ti starog Jug-Bogdana i za njime sedam
Idem, sejo, u Kosovo ravno za krst časni krvcu proljevati i za vjeru s braćom umrijeti“. Pak proćera konja na kapiju. Kad to viđe carica Milica, ona pade na kamen
trista janičara, otidoše bijelu Kosturu, Marko ode Svetoj gori slavnoj, pričesti se i ispovjedi se, jer je mnogu krvcu učinio; pa obuče ruho kaluđersko, pusti crnu bradu do pojasa, a na glavu kapu kamilavku; pa se baci Šarcu na
Ti se jesi krvi naučio, učinićeš krvcu o prazniku“. Nuto Marku velike nevolje! Mučno mu je ići bez oružja, a još gore ne poslušat majke: ne šće uzet ništa od
Junak bješe Crnojević Ivo, crno njemu srce dovijeka! Krvcu gazi, a bogu se moli: „Daj mi, bože, vjetar od planine, da raždene ovu maglu kletu, da pogledam i gore i dolje: ko
Kako tade, tako i danaske: nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu. 52 SMRT JOVA DESPOTOVIĆA Razbolje se Despotović Jovo u Srijemu, u toj zemlji
Kako tade, tako i danaske: nijesu se nigda umirili, niti mogu krvcu da umire, no i danas tu prosiplju krvcu. 52 SMRT JOVA DESPOTOVIĆA Razbolje se Despotović Jovo u Srijemu, u toj zemlji ravnoj, u lijepu selu Kupinovu; na