Matavulj, Simo - USKOK
A on, bogami, nije lacmanin, no junak, kad mu basta uskočiti u naše krševe! Pa se okrete gostu, koji sjeđaše pognut: — Fala ti, ljubavni i boleći prijatelju, jer viđu da te teknulo u srce naše
Znam samo e te je viteška nevolja prignala da bježiš u ove naše jadne krševe! Lasno ti neće biti, sinko, ali, božja ti vjera, bojati se nećeš nikoga, osim boga, niti će ti ko zapovijedati!
Pred gospojinske poklade mi se s vladikom vratismo u naše krševe, a Francuzi uzeše svu Boku. Eto ti koliko nam pomože naše junaštvo! Nastade mučno ćutanje.
verati kroz gustiš, preko kuka i rasjelina, čas penjući se, čas spuštajući se, svi pognuti, prihvatajući se za grane i krševe. Nakon tri-četiri stotine koraka, vođ i Pero stigoše vrh puta što vodi od Nikšića u Gacko.
Milićević, Vuk - Bespuće
svoje sjene i povijene, pognute grane u vodi, šumi kroz sjenovite šume i buči razbijajući se o gole, oštre, tvrde krševe i teče brzo, srdito i nemoćno, zbijena i stiješnjena, dok stijenje para i reže svojim oštrim rtovima njezinu glatku
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Bilo se već duboko ušlo među snežne krševe arbanske, i komandant mučaše samo jednu brigu: kako će se bez hrane izdržati do mora.
Pa je ona vojska odstupala kroz krševe, polumrtva jedna vojska sva u ritama, što se naprezala, pentrala, stenjala, crkavala i pretvarala u strvine.
I dok sumrak, siv, prljav kao čađ, pada na krševe, priroda divlja i veličanstvena ravnodušno posmatra streljanje Sekula prvi, vezan za drvo, odbija da mu vežu oči.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Sada su im na dogledu: raspoznaju gole krševe gdje se orlovi tiće, ali oni ne idu tamo da hodočaste ni na kakvu slavu, već da zaklone glavu među one goleti.
istrče i umore od truda, i osjećaju da im je lepše bilo i onda kada su u strahu od svoje kuće bježali u crnogorske krševe, nego ovde, u ovome skučenome i mračnome prostoru.
Majko, tebi se drijema. Čuj, boga ti! Je li, opet ću užeći oganj u svojoj kući? I opet ću se penjati uz naše krševe i odmoriću se kod staroga krsta od živa kamena... Neka, neka, ozdraviću... — Hoćeš, daće bog, — tužno odgovara stara.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
— Molim te, kakvo dobro očekuješ sada ti?... Najureni iz zemlje, na tuđoj teritoriji, saterani pod ove krševe... — Ama to je moje predosećanje... Eto zamisli... zaključimo sada mir i hajd’ kući. — Zar ti misliš da je to dobro?
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Birati se ne može, bolji je grob od sramote. I Pejo zove u borbu za odbranu ljudskog dostojanstva, zove u „planine i krševe ljute“ i u „pećine, kuće zazidane, što su njini stari zazidali od velika straha i zuluma“.