Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
nahijom i ovim krajem, dok jedanput Crni Đorđe sa pedeset, šeset li momaka pređe Kolubaru na Malome Borku, na Kršu, i pođe od sela do sela, pređe u šabačku nahiju donikle, pak se povrati, odakle njegova četa natovari poneki kazančić i
U isto vreme i Crni Đorđe sa više momaka nego što je vodio, pređe na Skobalju selu na Kršu, preko Kolubare, i već dođe do Vukone i do Kožuara, isto po prvome običaju, badjava jedu i piju. Čuje to moj otac.
Afrika
Ujutru na pučini balet marsoena, a predveče Tanger, čudna varoš na kršu, u jednom živopisnom planinskom pejzažu visoko nad pučinom.
Matavulj, Simo - USKOK
I častiše me. Prvu veče zaklaše njeku crklotinu — a i čim će da se utovi stoka u onom kršu? Ja na silu pojedoh njekoliko zalogaja, a njih tri brata pojedoše sve, i još oglodaše kosti!
Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
IMA NEKA VASIONA Jer, ipak, „ima neka vasiona“. što kaza seljak, osušen i spečen. U ritmu bića okreće se ona, po kršu vrlja; tek u čas će rečen, kad tela zađu, kad se smori tuča, da pukne zrnom, da se razobruča.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Naša je sudba urlikom mreti oholo strašno po gorju. Pevati, glasno razapeti, po stenju, kršu i borju: Da je život za sluge čast, i nad veseo gnjili svet vitlati sebe smrti u počast, kao steg krvav i svet.
Dobijam zadatak da osiguram povlačenje jednog bataljona, sa jednom četom, i dva mitraljeza, kod jednog utvrđenja, na kršu. Treba da javim, što pre, o neprijatelju koji se približava.
Domanović, Radoje - MRTVO MORE
uzdiše očajno, vrti glavom s puno slutnje, i radije bi ostao da pričeka još koji dan, pa da i on ostavi kosti u tom kršu, negoli da traži boli zavičaj; mnoge od žena glasno nariču i opraštaju se sa umrlima, kojima grobove ostavljaju; ludi
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
7. LAGARIJE (Sve što ne može biti) 1 Zajedrila po kršu galija, Konja igra na more delija, Poljem bježe dva pečena zeca, Ćeraju ih dva ’rta odrta, Čekaju ih dva slijepa
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
Od svoje majke, ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam je ova; Bacite pogled po kršu i polju, Svuda su groblja vaših pradjedova.
Vrh hridi crne Trne Zadnji rumeni zrak. I jeca zvono Bono, Po kršu dršće zvuk; S uzdahom tuge Duge Ubogi moli puk. Kleče mršave Glave Pred likom Boga svog Ištu.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Jednog jesenjeg dana, pred podne, sjedi na kršu nad morem i gleda u nemirnu uskolebanu pučinu. Išla bi da kao i prije traži društva, no već ne može: sad je djevojka,
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
tačnije: pobude koje su podstakle njegovo podizanje, sâm proces nastajanja mosta i, na kraju, njegov izgled i život „u kršu i divljini“.
), krećemo se od želje i zamisli da se most podigne do njegova izgleda i života „u kršu i divljini“, ali nam na kraju epilog nameće i drugu „perspektivu“: naknadno vraćanje od izgleda mosta ka otkrivanju želja,
Lepota ovoga mosta, koja kao čudo deluje u „kršu i divljini“, to su uspostavljeni odnosi između njihovih kamenih blokova, odnosi koji podležu svrhovitom poretku.
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Čežnja i ljubav, koja Na golom platnu divne Slike razvija, I mrtvom kršu mramornom Života dâ. Neka se rujna ruža Nikada ne uplete U bračni venac tvoj!
Petrović, Rastko - AFRIKA
Ujutru na pučini balet marsoena, a predveče Tanger, čudna varoš na kršu, u jednom živopisnom planinskom pejzažu visoko nad pučinom.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ispod planine, kao gnijezda ptičurina, poređale se kućice priljubljene uz stijene; ispod njih u strmom kršu oaze vinograda, po kojima se ističu zagasitozelena maslinova drveta, niska smokva i pogdjekoji mrki čempres...
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Bila je dakle mrkla noć, ali srećom naši stražari su bili budni. Neko od njih je čuo šum koraka po kršu i otiskivanje kamenica.
Neće ni da čuje za to. Hoće da sačuva konjički odred. Zar se, zaboga, na ovom kršu može upotrebiti konjica? Zar može u galopu ispasti kroz kapiju i načiniti juriš na razbojnike?
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
U okolini nije bilo nigde da se kupi. Vojnici su sedeli skrušeni oko vatre. Neki se raziđoše po onome kršu i počeše čeprkati, ne bi li našli koju biljku ili sočni podanak.
Ovo malo što ima rezervisano je... — Ipak izvadi ključ i otključa katanac. Uto se začu truba na kršu. Ceo svet poče da beži kao obezglavljen. I naš magacioner. Ostadosmo sami. Čujemo gde viču: aeroplan, aeroplan!
Šantić, Aleksa - PESME
Sa ramena njenog, iz puna krčaga, Preliva se grimiz i po kršu prska — Raspe se rijekom na ševare gole, I zapali lišće breze i topole.
I dok vjetar lako Pramenove zlatne mrsi joj po čelu, Njezin pogled bludi preko mrtvih strana, Daleko po kršu, po rodnome kraju; I dva plava oka suzom zablistaju — Kô dva plava neba, kô dva vedra dana.
Vrh hridi crne Trne Zadnji rumeni zrak. I jeca zvono Bono, Po kršu dršće zvuk; S uzdahom tuge Duge Ubogi moli puk. Kleče mršave Glave Pred likom boga svog — Ištu.
OD svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zamlja vam je ova; Bacite pogled po kršu I polju, Svuda su groblja vaših pradjedova.