Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Ivan kneže, Semberiji glava, on Kulinu često odlažaše, pod čadore prinos donašaše, ne bi l’ njemu Srblji mirni bili; i teško se kneže dodvorio, za svašto se
se Kulin s mjesta pomicaše, do sebe mu mjesto načinjaše, pa mu pruža kavu sa šećerom; al’ se Ivan za nevolju smije, i Kulinu ’vako govoraše: „Ta Kuline, dragi pobratime, ni ću siđet, ni ću kave piti, kad si mene tako prevario, i bez mene lovak
Ode Ivan govorit Kulinu: „O Kuline, dragi pobratime, što ću ti se nešto zamoliti, hoćeš li me, pobro, poslušati? Prodaj mene svekoliko
A kad Ivan sastavio blago, nosi blago Kulin-kapetanu. Kad je Kulin opazio blago, to Kulinu vrlo milo bilo, pa Ivanu knezu govorio: „Vala tebe, Ivo oborkneže! Takvog kneza do Stambola nema!